″Scream for me, Sarajevo″ - heavy metal usred rata | Priča dana | DW | 17.04.2018
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

"Scream for me, Sarajevo" - heavy metal usred rata

Rat ne poznaje svakodnevicu: nema struje za gitaru. Nema proba benda. Ljubitelji muzike u Sarajevu to ne žele prihvatiti. Film "Scream for me Sarajevo" govori o ljubavi prema glazbi i jednom posebnom koncertu.

Jednog hladnog zimskog dana zrakoplov iz Birminghama slijeće u Split. Planirano je da se svjetske heavy metal zvijezde u opkoljeno Sarajevo iz Splita prebace helikopterom UN-a, održe koncert i ponovno napuste grad. Ali, ne ide sve po planu. Članovi benda Iron Maiden moraju čekati... Prolaze sati... Šest sati, osam sati... Dovoljno vremena da shvate kuda su se uputili. "Jedan član Kraljevskih zračnih snaga (Royal Air Forces) nam je pokazao kartu Bosne i Hercegovine i objasnio šta se tamo stvarno događa. Razmjeri rata su za nas bili nezamislivi", sjeća se Bruce Dickinson, pjevač legendarnog heavy metal benda Iron Maiden, koji je tada bio na solo turneji. Da se okrenu i vrate? Ni u kojem slučaju. Ali, kako će dalje?

Nekoliko žutih kamiona s nacrtanom Pticom Trkačicom, likom iz crtanog filma, parkiralo se konačno ispred zračne luke. Bili su to kamioni humanitarne organizacije "Serious Road Trip". A muzičari su mogli nastaviti za Sarajevo na prikolici jednog kamiona, bez pancirnih prsluka, bez kaciga, kroz ratom zahvaćeno područje. "Mogli smo urinirati samo nasred ceste, nikako pored puta, jer je sve bilo minirano", prisjeća se basist Chis Dale. Nakon višesatne vožnje stigli su u Sarajevo. Prosinac je 1994. I rat.

Heavy Metal - ritam jedne generacije

Mirza Ćorić 1994. godine

Mirza Ćorić 1994. godine

"Muzika je za mene u ratu značila spas, bijeg od stvarnosti, nadu. Jer, svi smo sanjali da ćemo jednog dana raditi vlastitu muziku i postati poznati. Muzika nam je dala hrabrost. Za vrijeme bombradiranja svirali smo svoje pjesme u podrumu", kaže Mirza Ćorić u intervjuu za DW. Gitara i danas kao i nekad diktira ritam njegovog života. Ali, tada ju je rjeđe mogao svirati. "Zamisli da imaš električnu gitaru i jedino što želiš je svirati - a nema struje. Ali, kada bismo povremeno imali struju onda sam svirao cijelo vrijeme."

O Mirzi Ćoriću i drugim ljubiteljima muzike u Sarajevu bosanskohercegovački redatelj Tarik Hodžić je 2016. snimio dokumentarni film "Scream for me Sarajevo" koji se od ovoga utorka (17. travnja) prikazuje u njemačkim kinima "Bez obzira na medijsku blokadu u ratu, pojedine radijske postaje, kao na primjer Radio ZID, uz ogromne su napore uspijevale nabaviti aktualnu muziku. Fanovi su koristili dva sata dnevno, kada bi došla električna energija, kako bi na VHS kazete snimili poznatu emisiju na MTV-u 'Headbangeres Ball'. Koristili su se i svi humanitarni putevi kako bi se došlo do CD-ova, kazeta i novih albuma. Onda bi se oni prosljeđivali dalje, presnimavali i slušali", kaže Hodžić.

Fanovi Iron Maidena 14.12.1994. u Sarajevu

Fanovi Iron Maidena 14.12.1994. u Sarajevu

Legendarni koncert u opkoljenom gradu

18 je sati, Bruce Dickinson iz Iron Maidena u Bosanskom kulturnom centru - to je stajalo na nekoliko plakata koji su otisnuti povodom koncerta. Mali broj ljudi je znao za to. Koncert nije bio najavljen na radiju jer je bilo preopasno. Tako je i neprijatelj je mogao saznati za njega. "Jedna granata, jedan snajperist i sve je moglo propasti", sjeća se u filmu Martin Morris, tadašnji suradnik UN-a u Sarajevu i inicijator koncerta. Bilo je vrlo opasno, a rizik ogroman. Ali, svi su bili odlučni u želji da se koncert održi, kaže Morris. Unatoč neizvjesnosti. "Nitko od nas tada nije doista vjerovao u to da će on zasvirati u Sarajevu. Jer kako bi najveća heavy metal zvijezda mogla doći u ovaj pakao", priča Mirza Ćorić. Ali, ona je ipak došla.

Četiri sati mira i muzike u opkoljenom Sarajevu (14.12.1994.)

Četiri sati mira i muzike u opkoljenom Sarajevu (14.12.1994.)

Mala scena, Bruce Dickinson pali publiku, svi se vesele, pjevaju, piju, smiju... Netko uključuje i isključuje jedini reflektor kako bi se stvorio dojam atmosfere koja vlada na "normalnim" koncertima. Četiri sata mira. Četiri sata bez granata. Četiri sata čiste sreće - i struje. Noć kao iz snova, kaže Mirza Ćorić u razgovoru za DW. Ovaj koncert je ulio puno snage ljubiteljima muzike i ohrabrio ih da se i dalje nastave baviti njome. Ćorićev bend je čak u ratu snimio i jedan album.

"Za ovaj koncert je do danas znalo samo nekoliko stotina ljudi koji su bili na koncertu i njihovi najbliži prijatelji", kazao je Tarik Hodžić. Originalni snimak koncerta je nakon duge potrage djelatnik UN-a, Martin Morris našao na svom tavanu. I tako je rođena ideja za film. "Scream for me, Sarajevo" s jedne strane pokazuje svu brutalnost rata, a s druge normalan život, otpor i nadu.

Teški uvjeti za umjetnike

Ekipa filma Scream for me, Sarajevo

Ekipa filma "Scream for me, Sarajevo"

Nemaju svi redatelji u Bosni i Hercegovini toliko sreće kao on, kaže Tarik Hodžić. Uvjeti rada za kreativce su skoro pa nemogući. "'Scream for me, Sarajevo' je prvi film koji sam radio u profesionalnim uvjetima. Mnoge moje kolege imaju dobre ideje koje na kraju završe u ladici. Mi živimo u kompliciranoj zemlji s puno problema. U Federaciji BiH postoji fond za poticaj, ali je on svake godine sve manji i manji. S tim novcem se ne može financirati ni jedan film, a svi se prijave", objašnjava Tarik Hodžić.

No, s producentom Adnanom Ćuharom je uz potporu iz iznozemstva uspio producirati svoj film. San mu se ispunio - i zbog toga što je tijekom snimanja osobno upoznao svog muzičkog idola - Brucea Dickinsona.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka uredništva