1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

"Schultze gets the Blues" - festivalski hit u njemačkim kinima

"Schultze gets the Blues" neobični je roadmovie koji gledatelja vodi iz dubokog istoka Njemačke do dubokog američkog juga.

default

Film njemačkog redatelja Michaela Schorra ostvario je već velike uspjehe na festivalima a imala ga je prilike vidjeti i hrvatska festivalska publika prošle jeseni na 1. Zagreb film festivalu. Ovih se dana ”Schultze gets the Blues” počinje prikazivati u njemačkim, talijanskim i nizozemskim kinima a priča je to o trojici starijih muškaraca u jednom sivom mjestašcu u pokrajini Sachsen-Anhaltu koji su izgubili posao u rudniku: otužna stvarnost u ponovno ujedinjenoj Njemačkoj. Redateljski prvijenac Michaela Schorra nije samo djelić njemačke svakodnevnice već i divno lakonska jednostavna bajka. Sjede oni tako bez riječi za stolom: Manfred, Juergen i Schultze. Nemaju više posla ali zato imaju beskrajno puno vremena. Žive u malom mjestu u Sachsen-Anhaltu u kojem ima samo jedna birtija i muzičko društvo ”Harmonie”. Tamo Schultze, gromada od čovjeka s velikim trbuhom, svake godine na harmonici svira svoju tradicionalnu polku po kojoj je već njegov otac bio poznat. Horst Krause glumi ovaj šutljivi lik čija je žena umrla i koji tu i tamo posjećuje svoju prastaru majku koja pak s njim više ne može govoriti. Za redatelja Michaela Schorra za ulogu Schultzea nitko drugo nije dolazio u obzir.

"Kada sam vidio prvi scenarij na kojem je Horst radio prije 10 godina kod Detleva Bucka u Mi znamo i drugačije, jako mi se svidio. I tako se s njim počeo razvijati lik Schultzea. Nakon 10 godina bilo je onda doista zanimljivo vidjeti hoće li ga on stvarno i igrati ili ne. Jer čitava je priča bila napravljena prema njemu i doista mi nije padala na pamet nikakva alternativa”, priča redatelj.

Jednostavno i pažljivo priča Michael Schorr priča svoju priču. Kamera se pritom nikada ne miče, slika se uvijek divno puni ljudima i malim, preciznim detaljima iz svakodnevnice. Tako Schultze jedne večeri čuje na radiju njemu nepoznatu glazbu.

Schultze osluškuje, ukoči se, gasi glazbu i odlazi u svoju sobu, ide spavati. Onda se vraća, opet pali radio i opet sluša kao hipnotiziran. Ponovno gasi radio, uzima harmoniku i pokušava odsvirati ono što je čuo. Schultzea je ulovio blues i ne izlazi mu iz glave ni iz trbuha. Rijetko se u njemačkoj kinematografiji može pronaći tako jednostavan trenutak sreće. To malo podsjeća na radove finskog filmskog umjetnika Akija Kaurismaekija. Schultze odlazi u Ameriku te i tamo traži blues ploveći u jednom malom brodiću po Louisiani a da pritom ne zna engleski.

Schultze se u Americi osjeća odlično, upoznaje ljude. Svojim prijateljima Juergenu i Manfredu šalje razglednice. ”Schultze gets the Blues” je tih i melankoličan film ali istovremeno i film prepun nade i optimizma.