Saudijska Arabija: mješavina srednjeg vijeka i 21. stoljeća

Već i život samog Fahd ibn Abd al Aziz Al Sa'uda prepun je nespojivih epizoda; od basnoslovno bogatog playboya čiji su tulumi i brojna pratnja i Zapadu otkrili neka nova poglavlja u knjizi dekadencije pa do muslimanskog vladara koji je, došavši na prijestolje, skromno zabranio da ga se zove "visočanstvo" nego tek "čuvarom dva hrama" - najsvetijih mjesta za muslimane, Meke i Medine. To ga pak nije spriječilo da pusti nevjerničke, strane - američke vojnike da uspostave bazu u Saudijskoj Arabiji pred prvi rat sa Irakom ali dobre odnose sa Washingtonom nipošto nije shvaćao kao prepreku da petro-dolarima izdašno pomaže širenje islama pa i onda kada je bilo jasno kako novac ne odlazi na knjige nego na oružje i municiju.

A koliko se god teško snaći u životopisu preminulog kralja, to još nije ništa ako zapadnjak pokuša shvatiti njegovu zemlju; Saudijsku Arabiju. Zemlju basnoslovnog bogatstva koja pliva na najvećoj zalihi nafte na planeti, pustinjskoj zemlji u kojoj je skupocjena voda besplatna za sve građane, sa bolnicama i opremom iz 21 stoljeća - u koje se pak dovode kažnjeni zločinci nakon što im po, tradicionalnim zakonima, mačem odsjeku ruku zbog krađe, kamenuju zbog preljuba ili javno bičuju zbog manjih zločina. Jer to je zemlja koja je ostala vjerna strogim, wahabitskim običajima islama još iz srednjeg vijeka ali istovremeno zemlja koja je prisiljena na brze i velike promjene jer i milijarde koji stižu od nafte niti će trajati vječno niti nisu dovoljne za život kakav su saudijci navikli; za čitav niz poslova nikad se neće naći Saudijac da bi ga radio nego sve to prepuštaju ogromnoj vojsci "gastarbajtera" - mahom iz drugih muslimanskih zemalja, od Palestine pa do Pakistana, ali koji se ne mogu ni nadati da će ikad, pa čak ni ženidbom, postati "pravi" Saudijci. Jer i ta je basnoslovno bogata zemlja, ne na kraju zbog nevjerojatne rasipnosti 7000 prinčeva kraljevske kuće, ipak nagomilala vanjski dug koji je 2002. iznosio 160 milijardi dolara i počela učiti i što je nezaposlenost i bijeda.

Doista, možda je najbolja paradigma za Saudijsku Arabiju upravo njena kraljevska kuća: njen osnivač, Abd al-Aziz je kraljevstvo stvorio mačem i kopljem još početkom prošlog stoljeća ali mnogo teže od progona Turaka pokazalo se ujedinjavanje čitavog niza plemena koji su živjeli na tom području. Kralj se poslužio najjednostavnijim sredstvom - ženidbom sa čitavom vojskom žena i iza sebe je ostavio 44 sinova - ženska djeca se u Saudijskoj Arabiji ne broje. No i među tim sinovima ima golemih razlika - preminuli kralj Fahd je najstariji od sedam sinova Abda sa najmilijom ženom, Hasa bint Sudairi. Upravo ta braća su u proteklom razdoblju zauzimali najvažnije položaje - Fahdov brat Sultan i novi prijestolonasljednik, bio je ministar obrane, Nayef je ministar unutrašnjih poslova, Salaman je guverner glavne provincije Rijad - i na primjer putnik u jednoj od misiji Space Shuttlea Discovery 1985. godine.

Uopće, taj klan Sudairi uživa glas svjetovno orjentiranog i otvorenog prema svijetu - za razliku od novog kralja Abdulaha, koji nikad nije bio na školovoanju u inozemstvu i koji se smatra konzervativnim muslimanom. Uopće, on je i imenovan prijestolonasljednikom prije svega kao protuteža svjetovnom Fahdu ali obiteljsko vijeće kuće Saud - pa i klan Sudairi - ipak je prihvatilo Abdulaha kao novog kralja. Jer u tom kraljevstvu se vlast ne prenosi sa oca na sina, nego u prvom redu na najstarijeg muškog člana uže obitelji i dugo će potrajati dok unuci Abd al-Aziza dođu na red. A koliko god da su komplicirani odnosi među sinovima osnivača Saudijske Arabije, tu je još i Ulema, vijeće muslimanskih duhovnika čiji je uticaj također ogroman i koji mora potvrditi izbor vladara. Građane u toj zemlji zapravo nitko ne pita - još uvijek su zabranjene političke stranke i tek je kralj Fahd svojoj zemlji dao nešto što barem liči na ustav - ali i među građanima 81-godišnji Abadulah uživa popularnost jer ga se ne smatra toliko podmitljivim kao ostale članove kraljevske kuće.

Novi kralj je, od moždanog udara svog polubrata prije 10 godina, zapravo već donekle pokazao što namjerava: usprkos svojem navodnom konzervativizmu, upravo je on raspisao prve komunalne izbore u povijesti zemlje i ne samo riječima, nego i djelom želi reformirati Saudijsku Arabiju. No protivnike može očekivati iza svakog ugla: na primjer kada je prije tri godine pokrenuo inicijativu za reforme u zemlji, vladajuća obitelj mu je naizgled pružila potpunu podršku. No upravo jedan od, navodno progresivnih Sudairinih sinova - princ i ministar unutrašnjih poslova Nayaf jednostavno je pohapsio par desetaka Abdulahovih reformatora i optužio ih za veleizdaju. A tu je onda bio kraj i diskusiji o reformama u Saudijskoj Arabiji.