Sasvim 'obična' svakodnevica u kućnom pritvoru

Prizor nosi u sebi notu komike. Snimljena kroz prozor strši jedna mala glava iznad velike hrpe otpada od kukuruza, proviruje iza hrpe i onda nestaje. To je glava tajnog policajca koji se očito mora popeti na prste da bi bolje vidio. U pozadini se čuje glas Yuan Weijing. Ona je supruga aktivista za zaštitu ljudskih prava Chena Guanchenga i priča: "Posložila sam kukuružnjak, napravila sam veliku hrpu, da nas ne mogu stalno vidjeti. Ali onda su kod susjeda uzeli ljestve i sada svakoga dana stoje na njima i promatraju što radimo u kući."

"Iz malog u veliki zatvor"

Chen Guangcheng je prošloga rujna nakon četiri godine pušten iz zatvora. Od tada je u kućnom pritvoru. U videu koji je u javnosti objavila kršćanska organizacija China Aid može ga se vidjeti prvi put otkako je izašao iz zatvora. S njegovim crnim naočalama za sunce, zaštitnim znakom aktivista koji je slijep od djetinjstva. Pred sivim betonskim zidom on priča svoju priču: "Kada sam došao kući, postavili su mi ovdje jedan odašiljač koji će smetati signal za mobitel. Ali ipak sam mogao telefonirati. Onda su kod susjeda stavili druge uređaje koji smetaju signal. Vezu za fiksni telefon su, naravno, odavno prekinuli. Iz malog sam zatvora premješten u veliki zatvor."

"Oni posežu za metodama uličnih bandi"

Chen se na meti organa vlasti našao 2005. godine. Taj aktivist sam se pravno educirao i pomogao je nekim svojim sugrađanima da tuže raznorazne institucije lokalne vlasti. On je optuživao službenike da su u okviru "politike jednog djeteta" na ilegalan način silili žene na abortus. Kineske vlasti su reagirale oštro i osudile ga 2006. na četiri godine zatvora. Službeno je optužen i osuđen za "uništavanje javnog vlasništva i ometanje prometa organizacijom masovnih okupljanja". "Komunistička partija i prije svega konzervativna struja u njoj postavili su sebe iznad Ustava. Oni ugnjetavaju ruralno stanovništvo i pokušavaju ugušiti svaku akciju s ciljem jačanja pravne države. To sve više uzima maha. Oni posežu za metodama uličnih bandi, kažu ti: 'Možemo te mlatiti koliko hoćemo. Pravosuđe na to uopće neće reagirati'.“

Jedino punica smije iz kuće

Kako je organizacija China Aid došla do ovog videa, ne zna se točno. Njezini djelatnici su priopćili da im ga je doturio jedan službenik koji se ne slaže s načinom na koji se postupa prema aktivistu Chenu. U snimci koja traje sat vremena vidi se seosko imanje tipično za sjevernu Kinu. Četiri zgrade od sivih zemljanih cigla okružuju dvorište. Na krovu se suše klipovi kukuruza. U unutrašnjosti među glavama kupusa i bundevama stoji jedan regal s knjigama. Kokoši šetaju po dvorištu. Chen na imanju živi sa svojom suprugom, njezinom majkom i malom kćeri. Za Chenovu ženu kućni pritvor je već godinama "obična" svakodnevica. "Naša situacija danas nije nimalo bolja nego svih prošlih godina. 2005. sam još smjela izlaziti. Kasnije su me uvijek pratila osmorica, kad bih na primjer išla u kupovinu. Poslije me uopće više nisu puštali van. K nama ne smiju dolaziti ni susjedi ni rodbina. Ne puštaju čak ni moga brata. Jedina mogućnost nam je da dođemo do nekih namirnica da pošaljemo moju majku u kupovinu", priča Yuan Weijing.

"Neslužbeni zatvorenici"

Kako bi ušutkale kritičare režima, kineske vlasti ih - ako ne već u prave zatvore - stavljaju u kućne pritvore. Zadnji val je zabilježen u prosincu kada je dodijeljena Nobelova nagrada za mir Liu Xiaobou. Najpoznatija među kineskim "neslužbenim zatvorenicima" je supruga nobelovca Liu Xia koja je od listopada odsječena od vanjskog svijeta. Chen Guangchen je najpoznatiji disident među "neslužbenim zatvorenicima". Njegovo puštanje na slobodu je osobno zatražila prije mjesec dana američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton.

Autor: Mathiasa Bölinger (dd)

Odg. urednik: Anto Janković