Sarkozy probudio uspavanu Europu

“Le leadership”, ovo je engleska riječ koju su francuski diplomati, dakako s francuskim članom i naglaskom, definitivno naučili tijekom proteklih šest mjeseci, jer ona savršeno opisuje francusko predsjedništvo Europske unije u proteklih pola godine od srpnja do prosinca 2008. Energičan Nicolas Sarkozy oživio je i vodio Europsku uniju sigurnom rukom kroz sve krize. Ne samo pariški mediji govore o “velikom francuskom uspjehu”, već čak i oporba u Francuskoj puna je pohvala za Sarkozyja. Ipak, u pojedinim glavnim gradovima ostalih članica Unije, osjećaji su pomalo pomiješani. Nitko to ne želi kazati otvoreno, ali mnogi se osjećaju “pregaženi” od predsjednika Europskog vijeća koji očito poznaje samo "papučicu za gas, ali ne i kočnice". Sarkozy se nije osvrtao na dogovore, konzultacije ili usklađivanje, upravo onako kako je to naučio u Parizu – gdje kao šef države radi što mu se prohtije. Osim toga tu je i njegov stil: “Sarkozy ne traži respekt drugih već konfrontaciju”, smatra pariški tjednik L’Express.

Suparništvo Njemačke i Francuske štetno za EU

To se tiče prvenstveno francusko-njemačkih odnosa. Budućnost mora pokazati hoće li EU poprimiti veću štetu ako obje ključne i središnje članice Unije krenu u suparništvo koje ne može donijeti ništa dobra. Sarkozy je u tom pogledu ostavio mnoga otvorena pitanja.

S druge strane eurokrati su oduševljenim neiscrpnom energijom kojom je Sarkozy izazvao cijelu europsku mašineriju da izađe iz zaklona i time paraliziranim institucijama Europske unije pomogao da dođu do novog elana. Kada su Rusija i Gruzija krenule jedna na drugu Sarkozy je bez mandata Europske unije preuzeo posredovanje. Uspio je dobiti rješenje kroz pregovore i time spriječio daljnju eskalaciju vojnog sukoba.

Neiscrpna energija uzrok da ponekad prekorači zacrtani cilj?

Ponosan na svoj “leadership”, Srakozy se dokazao nedugo nakon krize na Kavkazu i oko financijske krize, sazvao je izvanredni sastanak na vrhu i prisilio Nijemce i Britance da sjednu za stol. Predsjednik Europske komisije Barroso i šef euroskupine Juncker gotovo da nisu mogli slijediti tako brz tempo i na kraju im je ostalo jedino da potvrde odluke samouvjerenog Sarkozyja. Budući da je vjeran svojoj prirodi francuski predsjednik je znao i prekoračiti zacrtani cilj pa je u listopadu čak tražio da preuzme vodstvo eurozone, čak i cijele Europske unije. To je pak bilo previše, pa su čak i u Parizu s podsmijehom govorili o Sarkozyju kao o “kralju Europe”, a u međuvremenu su stigle oštre reakcije iz Bruxellesa, Londona i Berlina.

Prizemljen i vraćen stvarnosti Sarkozy se trudio da francusko Predsjedništvo završi s konkretnim zaključcima. Pri tome je naučio i sklapati kompromise. Dogovorom oko paketa o zaštiti klime ostvario je dogovor barem oko jednog prioriteta francuskog Predsjedništva – oko tri druga – obrane, poljoprivredne politike i migracija – dogodilo se malo toga.

Svi se slažu: Sarkozy je za Europu bio prava sreća

Ipak, mnogi će potvrditi da je francusko Predsjedništvo u ovim kriznim vremenima bilo prava sreća za Europsku uniju, posebice predsjednik Sarkozy koji je na kraju rekao da je u ovih šest mjeseci puno toga naučio i upoznao mnoge zanimljive ličnosti. Palica Europske unije iz čvrste francuske ruke i uvjerenog Europljanina Sarkozyja 1. siječnja prelazi u češke ruke premijera Topolaneka, gdje je Vlada nestabilna, a predsjednik države Klaus vodeći euroskeptik unutar Unije. Kontrast između Francuske i Češke prema Europskoj uniji ne može biti veći.