1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Sarkozy: "Moramo se oprostiti od baštine '68"

U brojnim europskim glavnim gradovima 1968. godine se masovno demonstriralo. Ali, nigdje demonstracije nisu bile tako masovne kao u Parizu. Procjenjuje se da je na ulice izašlo oko 11 milijuna ljudi.

default

Nicolas Sarkozy

Demonstranti su htjeli stvoriti otvorenije društvo. I to im je djelomice uspjelo. Brojne reforme u obrazovnom sustavu i na tržištu rada posljedica su zahtjeva demonstranata iz 1968. godine. Ali, barem jednom Francuzu ne sviđaju se te promjene: sadašnjem francuskom predsjedniku Nicolasu Sarkozyju.


"Ostaju nam dva dana da se rastanemo od baštine svibnja 1968. Dva dana, kako bi se stvorio veliki narodni pokret, koji će svladati sve prepreke, sva oklijevanja, sve strahove. Dva dana kako bismo stvorili uvjete za francusku obnovu, dva dana kako bismo pobijedili sumnje, dva dana kako bi sve bilo moguće!"

Nicolas Sarkozy, as France President with his wife Cecilia headshots, on texture, partial graphic

Nicolas Sarkozy s bivšom suprugom Ceciliom


Utjecaj šezdesetosme bio je porazan, vikao je Nicolas Sarkozy dva dana prije predsjedničkih izbora u proljeće 2007. godine. Po nejgovim riječima, tada su sve vrijednosti relativirane, potkopan moral i autoritet države. Zato smatra da se treba osloboditi posljedica '68.


"Budite realisti, tražite nemoguće"


On priželjkuje narodni pokret za obnovu Francuske, a upravo to je bio pokret 1968. Prosvjedi koje su pokrenuli pariški studenti proširili su se na regije i poduzeća, zahvatili radnike i uskoro čitavu zemlju. Na kraju je došlo do općeg štrajka u kojem je sudjelovalo oko 11 milijuna ljudi. Bio je to najveći štrajk u francuskoj povijesti.


Dva dana, kako bi sve blo moguće? I 1968. je sve bilo moguće. "Soyez réaliste, demendez l'impossible", stajalo je na ondašnjim transparentima: Budite realisti, tražite nemoguće! Sarkozy kaže da je tada nametnuto kobno ujednačeno mišljenje. "Glupost", kaže jedan od tadašnjih glavnih aktivista, Daniel Cohn-Bendit, prozvani "Crveni Dany":

Erneut Unruhen und Straßenkämpfe in Paris Vororten

Prosvjedi mladih u predgrađima Pariza 2007.


"Ujednačeno mišljenje? Toga nije bilo! On nema pojma! Između mišljenja maoista, trockista, liberala bilo je nevjerojatnih razlika. Sloboda da se odjednom moglo govoriti što god se htjelo, to je bila šezdesetosma."

Trajna trauma kod bolje stojećih Francuza


Ah, ali sve ovo su stravični primjeri: maoisti, trockisti, liberali. Time će Cohn-Bendit teško uvjeriti Sarkozyja. Jer, Nicolas Sarkozy koji je 1968. doživio kao 13-godišnji dječak bio je i kao mladić na drugoj strani. U onim boljim krugovima iz otmjenijih gradskih četvrti u kojima su događaji iz svibnja 1968. izazivali puko zgražanje.


Podsjetimo. De Gaulle nije više znao kako dalje. I pobjegao je u njemački Baden-Baden, generalu Jacquesu Massuu, zapovjedniku francuskih trupa u Njemačkoj. Massu je kasnije pripovijedao da je Predsjednik htio zatražiti politički azil u Njemačkoj. Tako daleko su stvari bile otišle. Građanstvo, bogataši su bili potpuno šokirani. U njihovim krugovima je i kasnije živjela trauma tih dramatičnih događaja. I puno kasnije, kad od svibanjskihi prosvjeda 1968. nije više bilo puno ostalo, kad je velika većina buntovnika bila pronašla put nazad u građanski život, kad su se brinuli o vlastitim karijerama. Sjećanje na posvjede 1968. duboko se usjeklo, otprilike kao i sjećanje na dane Pariške komune iz 1871. godine.

Carla Bruni und Nicolas Sarkozy in Ägypten

Nova ljubav konzervativnog Sarkozyja je istaknuta ljevičarka, model Carla Bruni


Veliku protudemonstraciju dobrostojećih, lijepo obučenih građana organizirao je 30. svibnja 1968. degolist Charles Pasqua. On je kasnije bio mentor i sponzor mladog Sarkozyja.


I Sarkozy zaražen virusom šezdesetosme?


Sad bi dakle svibanj1968. trebao biti kriv za prilično sve nepoželjne pojave: omalovažavanje nacionalnog identiteta, potkopavanje hijerarhije, neupjeh obrazovanja, ali za čudo i za cinizam kapitalista i milijunske prihode vodećih menadžera. Kakve veze sve to ima jedno s drugim, ostaje nejasno.


A je li Sarkozy svjestan da je u svoju vladu uzeo neke opasne šezdesetosmaše, primjerice bivšeg maoista Andréa Glucksmanna ili bivšeg ljevičarskog aktivista bernarda Kouchnera? Ili je možda i on sam inficiran virusom šezdesetosme? Jedna od parola glasila je: "Jouir sans entraves - Uživati bez zapreka. Zar to ne bi mogla biti parola i hedonista u Elizejskoj palači koji svijetu pokazuje svoj način životnog užitka?