1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Sarajevo film fasada

Završio je najpoznatiji filmski festival u regiji, onaj sarajevski. Naš autor, Sarajlija, Nenad Veličković, sumira odjeke Sarajevo Film Festivala iz jednog malo drugačijeg ugla.

Bosnien Kino Imperijal in Sarajevo. Foto: DW/ Nenad Velickovic DW-Korrespondent aus Sarajevo 07 2012

Bosnien Kino Imperijal in Sarajevo

Na Titovoj ulici je osvanulo obnovljeno pročelje nekadašnjeg kina Imperijal/Romanija  (na velikoj slici). Ulaz je imobiliziran i pretvoren u kavansku nišu. Pred Sarajlije se dokotrljao još jedan kamen iz odrona zvanog festivalska kultura.

Kino Sutjeska je ruševina iz koje već petnaest godina memla (ustajao zrak, op.ur.) vuče prolaznike za nogavice. Kino Radnik je pretvoreno u skladište. Kino Kumrovec je srušeno da bi umjesto njega izniknuo neboder već dvije godine prazan. Kino Arena je srušeno da bi grad dobio još jedno divlje parkiralište. Kinoteka će umrijeti kao videoteka. Kino Prvi maj je pretvoreno u kavanu planinarskog doma. Ne izlazi ni Sineast. Na prste lijeve ruke Kapetana Kuke mogli bi se izbrojati kino klubovi pod okriljem prosvjetno-pedagoškog zavoda.

Ali Sarajevo svejedno ima festival. Filmski.

Angelina Jolie

Angelina Jolie. Sarajevo posjećuju zvijezde o kojima drugi regionalni festivali mogu samo sanjati.

Raduju mu se prodavači suvenira, taksisti, ugostitelji, lovci na autograme i poneki filmofil. I sponzori, koji svoju ljubav prema sedmoj umjetnosti dijele s budžetima općina, grada i Federacije. Pa tako zlonamjernicima i zavidljivcima nije baš sasvim jasno kakve koristi građani imaju od toga da plaćaju i ulaznice i porez da bi gledali reklame. Osim što im je jasno da se populisti, koje na proeuropski put izbrabonjaju svake četvrte godine demokratski izbori, vole slikati s facama iz Cannesa.

Nenad Veličković

Nenad Veličković

Sarajevo, grad na margini crvenog tepiha, dobilo je, dakle, još jednu filmsku ložu, leđima okrenutu ekranu - departman Imperijal. Odatle sarajevski duh ruku pod ruku s tzv. dijasporom može dobacivati, mahati, klimati, pozdravljati, gledati i biti viđen, sve preko kolača, sladoleda, pive ili espresa.

Što duh može više očekivati od jednog festivala?

Zato je valjda i inspekcija zažmirila na ovu intervenciju u (javnom) prostoru; nije joj se ni moralo prišapnuti da ne zajebava dok traje festival, zašto bi se jedan ugostitelj ružio zbog onog što radi cijeli grad: prodaje kafu ispred fasade iza koje je srušen i opustošen dom.

U Vujaklijinom rječniku (stranih riječi, op. ur.) prvo značenje za riječ film je: tanka i nježna kožica, opna.

Ispod festivalske nježne kožice nema nezaposlenosti, korupcije, neznanja, ksenofobije, fašizma, straha, siromaštva. U festivalskoj opni miriše puder, dekantira se vino i krše kritičarska koplja iznad slamčica pobijenih u ledene koktele.

Kad opna prsne, ko ostane, magarac!

Preporuka uredništva