San o studiranju u Siriji

16-godišnja Hewa Daoud rođena je u Hasaki, u gradu na sjeveroistoku Sirije. 2011. godine ova je djevojčica zajedno s obitelji pobjegla od građanskog rata u svojoj zemlji. Bježali su u Tursku, zatim u Bugarsku i Grčku da bi na kraju stigli u Njemačku. No, niti ovdje im nije bilo baš sjajno. Hewa, inače pripadnica kurdske manjine u Siriji, ovdje nije mogla pohađati čak niti školu. Njezina se situacija popravila tek nakon dolaska u grad Halle na istoku Njemačke. Kroz slična iskustva je prošla i njezina kolegica, Rama Hamida, koja je također s obitelji pobjegla iz Sirije. „Naše škole u domovini gotovo da su potpuno zatvorene. To je za mnoge razlog napuštanja zemlje. Ja dolazim iz Aleppa i jedan od razloga dolaska u Njemačku bio je upravo taj – želja da završim školovanje“, kaže Rama.

Nedostaju internacionalni razredi

Hewa Daoud i Rama Hamida morale su zapravo pohađati deveti, odnosno deseti razred, no njihovo poznavanje njemačkog nije bilo dovoljno dobro. U tom smislu, za njih bi tada bilo najbolje rješenje da su mogle upisati neki tzv. internacionalni razred, gdje se učenicima pruža mogućnost učenja njemačkog. No, u Halleu nema dovoljno takvih razreda. Učenici koji ovdje ne uspiju dobiti mjesto, moraju stoga pohađati klasičnu nastavu, iako zbog slabog poznavanja njemačkog jedva da ju i mogu pratiti.

Slična je sudbina zadesila i Hawu i Ramu. U školi u gradskoj četvrti Neustadt, one su zajedno s mnogom drugom djecom izbjeglicama iz Sirije. Njihov nastavnik Uwe Böge, međutim vrlo brzo je primijetio da djeca ne raspolažu dovoljnim znanjem njemačkog i da stoga ne mogu pratiti nastavu. U početku je on njima davao posebne, dodatne satove, no budući da ne govori arapski, vrlo brzo je stigao do svojih granica.

Privatne inicijative kao rješenje u nuždi

Uwe Böge je stoga stupio u kontakt s Institutom za germanistiku i Institutom za orijentalistiku na sveučilištu Halle i tu potražio pomoć. I dobio ju je. Dvije praktikantice, studentice bliskoistočnih studija i njemačkog za strance, pristale su da odu u školu i pomognu djeci. „Budući da one uče arapski, a i specijalizirane su za poduku njemačkog za strance, to je stvarno bilo idealno rješenje za situaciju u kojoj smo se nalazili. Bez ovakvog pozitivnog rješenja, djeca iz Sirije i dalje bi samo sjedila u školi, bez da išta razumiju. Poslije bi nesretna otišla kući. To bi bio siguran početak njihovog 'socijalnog kraja'“, kaže Uwe Böge.

Zahvaljujući njegovoj privatnoj inicijativi prošle jeseni je u toj školi osnovan jedan poseban razred koji ove godine broji već 18 učenika i učenica iz Sirije. Najmlađem među njima je 10, a najstarijem 17 godina.

Veliki angažman studenata

Jedna od studentica koje ovdje rade s učenicima je Sarah Mueller. Arapski je do sada učila samo na fakultetu, dok ga sada u ovoj školi može i praktično primjeniti. „To je divno iskustvo: rad s djecom, ali i činjenica da ovdje mogu govoriti arapski. Moja praksa je zapravo završena, no dobrovoljno sam je produžila”, kaže Sarah.

Björn Bentlage tu pomaže učenicima. On je profesor arabistike i na fakultetu u Halleu radi kao stručni suradnik. Na školi pak pomaže praktikantima. Oduševljen je, kako kaže, s njihovim angažmanom, no dodaje kako dugoročno gledano, praktikanti ipak ne mogu nadomjestiti nastavni kadar. “To je ipak rješenje u nuždi, i ova nastava učenicima ne može pružiti ono što bi im mogla pružiti nastava u nekom internacionalnom razredu”, kaže Bentlage.

No, Ured za obrazovanje pokrajine Saska-Anhalt planira za djecu, sirijske izbjeglice, izdvojiti novčana sredstva za oko 20 školskih sati. No, kako će ta dodatna nastava konkretno izgledati, za sada, kako kaže Uwe Böge, još nije poznato budući da do sada ne postoji dovoljan broj kvalificiranih učitelja.

Što se 15-godišnje Rame Hamide iz Aleppa tiče, njoj i nije toliko važno tko joj drži nastavu. Najvažnije je da uopće ima priliku učiti njemački jezik kako bi s uspjehom završila školu. Njezin je san naime – povratak u Siriju i studij u njezinoj domovini.