1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Samoregulacija medija umjesto državnog nadzora

„Strategije za uspostavu i stabilizaciju slobode tiska u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Europi“ bile su tematski okvir ovogodišnjih, 4. po redu Dana medijskog prava u Frankfurtu na Odri. Najviše se raspravljalo o modelu samoregulacije medija kao odgovoru na nastojanja države za nadzorom.

Prosvjednici u Rumunjskoj zahtijevaju slobodu medija.

Prosvjednici u Rumunjskoj zahtijevaju slobodu medija.

O tome su krajem proteklog tjedna u organizaciji Njemačkog društva za istočnoeuropska istraživanja iz Berlina, Seminara za studije i proučavanja medijskog prava na Europskom sveučilištu „Viadrina“ u Frankfurtu na Odri i Njemačkog vijeća za tisak razgovarali pravni stručnjaci, novinari i medijski djelatnici iz Njemačke, Austrije, Rusije i Bjelorusije, Estonije, Ukrajine, Nizozemske i Belgije te Bugarske, Rumunjske i Bosne i Hercegovine. Riječ je o 2002. pokrenutome godišnjem međunarodnom forumu sa zadaćom razmjene iskustava te davanja poticaja za poboljšanje situacije novinara i medija u postkomunističkim zemljama Europe. Premda najavljeni, sa susreta su izostali hrvatski predstavnici. No, izlaganja ostalih sudionika vjerno su oslikala medijske prilike u gotovo svim državama u tranziciji.

U središtu dvodnevnog skupa bila je rasprava o samoregulaciji medija – primjerice kroz rad vijeća za tisak, a na temelju novinarskog kodeksa – kao mogućnosti obrane od državnog uplitanja. Ne radi se o čudotvornom lijeku protiv nasrtaja na publicističku neovisnost i nadzora države, ustvrdio je odmah Wolff Heintschel von Heinegg, domaćin skupa i dekan Pravnog fakulteta u Frankfurtu na Odri. Sloboda tiska danas je, uostalom, izložena posve novim izazovima – da spomenemo samo svekoliko ograničenje sloboda pod krinkom suzbijanja terorizma, rekao je, „no, samoregulacija time ni u kojem slučaju nije bespredmetna. Naprotiv: ona je posve bitan čimbenik jamstva slobode, ali i kvalitete tiska.“

Profesionalizam uvjet za učinkovitu samoregulaciju

Doduše, za učinkovitu samoregulaciju medija u mnogim zemljama srednje, istočne i jugoistočne Europe tek moraju biti stvoreni uvjeti, a najvažniji je temeljita novinarska naobrazba na zasadama demokratskog društva, dodao je von Heinegg: „Novinarima mora biti jasno da će svoju zadaću moći obaviti učinkovito samo ako budu radili profesionalno. A u profesionalizam spada i prihvaćanje te pridržavanje određenih etičkih načela i standarda.“

Profesionalno novinarstvo je temelj javnog povjerenja u medije, a ono je preduvjet za publicističku neovisnost, pojasnio je Johannes Weberling, profesor prava na Europskome sveučilištu „Viadrina“: „Upravo je vjerodostojnost medija važan čimbenik prihvaćanja slobodnog tiska u demokratskim zemljama. A baš to prihvaćanje i vjerodostojnost predstavljaju zaštitu od nasrtaja državne vlasti i drugih interesnih skupina.“

Novinari u postkomunizmu ispravljaju „krive Drine“

Ta je spoznaja polako, ali uspješno prodrla i do zemalja u procesu transformacije, o čemu svjedoče sljedeći primjeri. „Novinari su postali svjesni svoje odgovornosti. Shvatili su da je, naposljetku, njihova vlastita krivnja bila dovela do krize povjerenja u medije te da sada valja ispraviti greške počinjene u prošlosti obmanom javnosti neistinitim izvještavanjem i uskraćivanjem informacija“, istaknuo je Taras Kuzmov iz Etičkog novinarskog povjerenstva Ukrajine. S njim se složila i Ljiljana Zurovac, predsjednica Vijeća za tisak Bosne i Hercegovine: „Profesionalizacija medija nije samo u tome hoće li im ljudi vjerovati, nego hoće li novinari shvatiti da će jedino istinitim izvještavanjem – o bilo kojem mediju da se radi – zbilja stići do svojih slušatelja, gledatelja ili čitatelja. O tome će ovisiti njihov život i njihov opstanak.“ O bugarskim iskustvima govorio je Ognian Zlatev, direktor Centra za razvoj medija iz Sofije: „Naši novinari i medijski djelatnici u formiranju Žalbenog povjerenstva, usvajanju Novinarskog kodeksa i drugim mehanizmima samoregulacije vide put za ostvarenje uvjeta za slobodno djelovanje medija u Bugarskoj i profesionalizaciju njihovog rada.“

Mediji u postkomunističkim zemljama još uvijek traže put do slobodnog i neovisnog novinarstva. Istodobno javnost pokušavaju uvjeriti da su dorasli odgovornosti, pred koju ih postavlja golema moć kojom raspolažu. Jer, kako se čulo u raspravi, samo se moćni mediji, u civilnom okruženju i uz pomoć mehanizama samoregulacije, mogu uspješno i učinkovito oduprijeti nastojanjima države za kontrolom.

„Dirigirana“ samoregulacija medija u Rusiji

Nešto drukčija razmišljanja dolaze iz Moskve. „Medijska kultura mora biti oblikovana tako da postoji mogućnost utjecaja odnosno zajedničkog djelovanja javnosti i države“, smatra prof. dr. Viktor Monahov, član Vijeća stručnjaka za medijsku politiku pri parlamentu Dumi. Znači li to nakon ruskog modela „dirigirane demokracije“ sada i „dirigiranu samoregulaciju medija“? „Nema sumnje da su ruski novinari u stanju i sami upravljati medijskom kulturom“, napominje prof. Monachov, „no, ipak mislim da bi se to u obliku suradnje i suodlučivanja dviju strana moglo obaviti mnogo brže i učinkovitije.“

Kako god bio organiziran sustav samoregulacije medija u nekoj državi – angažman u njegovim tijelima mora počivati na dragovoljnosti. Jer, kako je u zaključnoj riječi primijetio Johannes Weberling: „Taj rad mora biti ‚pro bono‘ i naravno da ne može biti plaćen, jer plaćanje uvijek znači i ovisnost.“