Samo nek´ je iz Njemačke
15. lipnja 2013
„Od svih gospodarskih sila najviše vjerujem u njemačku, jer tu sigurno ima najmanje falša. Ti proizvodi su najkvalitetniji u Europi, a možda i u svijetu“, smatra Banjalučanin D. Mihajlović. Objašnjava da su nekada najlošiji automobili iz istočne Europe danas brand jer su ih Nijemci preuzeli i proizvode ih po svojoj tehnologiji. „Kamo sreće da i ovamo dođu, da nam donesu svoje znanje“, kaže Mihajlović.
On nije jedini koji tako misli i koji gaji poštovanje prema njemačkom gospodarstvu i proizvodima. To najbolje pokazuje potražnja za polovnim uređajima.
Nedžad Bešlagić iz Velike Kladuše svake nedjelje dolazi na banjolučku pijacu i prodaje korištene kućne aparate njemačke proizvodnje. Bilo da je riječ o mašini za pranje rublja, posuđa ili električnom štednjaku, ovi proizvodi imaju svoje kupce i to ne samo one s tanjim novčanikom.
„Svi radije biraju polovnu njemačku robu nego nove uređaje domaće proizvodnje. Ovo što je naše nitko neće. Nijemci što god naprave, to je kvalitetno. A ima tu i tradicije, jednostavno smo privrženi njima. I bogati kupuju, žele određene marke, nije im problem dati 300 maraka za neki uređaj“. Bešlagić je devet godina živio u Hamburgu, teška srce se vratio u rodni kraj. Privatni razlozi su ga natjerali. Da je mogao birati ostao bi, kaže, do mirovine.
„Švabo kad napravi...“
Ova pojava, prema riječima bosanskohercegovačkog filozofa i sociologa Dragana Bursaća ima svoju kulturološku i sociološku pozadinu. „Raspadom Austrougarske, germanski svijet dobio je na neki način polupravno naslijeđe na ovim prostorima. Koliko god prezirao te ljude kao okupatore, naš narod je cijenio njihove kvalitete i osobine, sve što su donijeli na ove prostore. Oko dva svjetska rata vladala je negativna slika prema Nijemcima ali uvijek je tu bio „Švabo“ koji zna napraviti stvar“, kaže Bursać.
“Onda je sredinom prošlog stoljeća došlo do tzv. gastarbajterskog egzodusa i odljeva radnika, prvenstveno u Njemačku”, dodaje Bursać.
„Naš čovjek je došao u zemlju izobilja, bio u mogućnosti kupiti sve te proizvode iza kojih je stajao naporan rad. Njemački televizor ili bilo koji uređaj je u to vrijeme na našim prostorima zaista predstavljao statusni simbol. To se zadržalo i do danas. I kroz ovu tranziciju prolazimo s Njemačkom koja nam puše u leđa“.
S tugom se rastaje od „dvojke“
Ponosni vlasnik Golfa II kaže da najviše vjeruje starijim njemačkim automobilima jer su jeftini za održavanje. Imao je namjeru prodati svog ljubimca za 1.500 eura, ali se predomislio: „Žao mi ga je prodati. 14 godina je kod mene, nisam u njega uložio ni pfeninga. Redovito ga održavam i to je to. Još nije stao niti će stati“. Prema mišljenju ponosnog vlasnika Golfa II, koji želi ostati anoniman, svako će radije kupiti njemački automobil ako ima novaca, jer se uloženo isplati.
Tuđe je slađe
Banjalučki knjiženik i satiričar Miladin Berić kaže da je njegovom narodu oduvijek milije ono što je tuđe. Kada je riječ o njemačkim automobilima, objašnjava Berić, oni su izdržnjivi i pouzdani, odgovaraju lokalnim lošim putevima, to je ono što ljudima treba.
„Vidjeli ste prije nekoliko dana u finalu Lige šampiona. Igra se do zadnje sekunde, ništa se ne prepušta slučaju. Zato je taj proizvod dobar, bilo da se radi o nogometašu ili o automobilu. Nijemci imaju ono što mi nemamo, to je disciplina, odgovornost i točnost. Zato se oduševljavamo Nijemcima iako ih realno baš i ne volimo“.
Automehaničar Dragan Adžić kaže za sebe da se praktično rodio u Volkswagenovoj Bubi. Veliki je ljubitelj ovog automobila s kojima posjećuje tzv. Bubijade širom BiH ali i preko granica zemlje. Kada je riječ o poslu, popravlja sve automobile i nije siguran koliko su uistinu njemačka vozila najpouzdanija.
„Nekada je bilo drugačije, danas je sve lutrija. Francuski auti se dosta kupuju, talijanski i japanski isto tako. Ipak mi se čini da ljudi više vjeruju njemačkoj proizvodnji. Nisam vodio anketu ali mislim da bi većina, da ima novca, vozila VW. Ako ništa drugo onda zbog imena“.
“Mnogi Balkanci stekli su zavidan položaj u Njemačkoj i veoma su cijenjeni u tome što rade, bilo da su sportaši, razni stručnjaci, studenti… Prilagodljivost je njihova velika vrlina”, kaže Miladin Berić.
„Naš čovjek se brzo navikne na sve okolnosti. Tamo poprimi osobine kao što su točnost i preciznost. Kad se vrati kući, opet se brzo prilagodi i počne zabušavati pa sve po starom“, navodi Berić.