1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Salmonelu treba suzbijati rastom domaće mesne industrije

Higijeničarski intervencionizam može samo jednokratno riješiti akutni razvoj zaraze, no dugoročno i temeljito može joj se stati na kraj tek odlučnim ekonomsko-političkim zaokretom.

Već poduži niz dana traje u Hrvatskoj izrazita javna napetost oko prečestih inspekcijskih nalaza mesa i jaja zaraženih bakterijom salmonele. Gotovo isključivo riječ je o uvoznim proizvodima koji su morali proći duže skladištenje i transport od domaćih namirnica. Nije to ništa čudno, jer Hrvatska ogromni udio hrane kupuje u inozemstvu – posrijedi je npr. oko 90 posto potrošene teletine i oko 70 posto svinjetine. No, uslijed medijskog nizanja novih otkrića opasne bakterije, izostaje objašnjenje zbog čega je uopće tako. Naročito uzme li se u obzir da se nerijetko radi o hrani niske kvalitete koja se forsira isključivo zbog osjetno manje cijene.

jaja

Tržište se ne može regulirati samo higijenskom inspekcijom...

S ulaskom Hrvatske u Europsku uniju računalo se – ili se makar tako propagiralo – da će liberalizacija tržišta dovesti do bržeg protoka roba u oba smjera, eksportnom te importnom. Nažalost, pokazat će se da je otvorena uglavnom jednosmjerna ulica izvana prema unutra, što se kod agrarnog sektora može objasniti lošom državnom politikom. „Zapadne europske zemlje, odnosno starosjedioci u EU, imaju niz poticaja koje mi nemamo, a svako toliko otkrije se i još poneki, prikriveni“, tumači nam Antun Laslo iz Udruge Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava „Život“, inače jedan od najpoznatijih hrvatskih aktivista za zaštitu poljoprivrednih prava seljaka.

Veliki guše male

„Tamo imaju razvijenu političku svijest o ekonomiji, a ovdje se razvijamo obrnuto. Znate, nas političari uvjeravaju da se uvoz ne može zabraniti, i to nam je jasno, osim što je naglo nastao preveliki dopust uvoženja. Ali, isto tako znamo da se mogu zahtijevati viši standardi, da ne može preko granice proći kvaliteta lošija od one koju imamo kod kuće. Pa da se jednoć znade što to jest kad se napiše 'svježe mlijeko'. Ono ne može da bude starije od 24 sata. E, a tako mi ne bismo imali ovoliku konkurenciju, niti bi veliki Lactalis imao šanse da guši domaću proizvodnju. A njemu je to interes svugdje, ne samo u nas, i to je općepoznato“, kazuje Laslo dok razmatramo posljednje vijesti kako dnevna prodaja piletine u RH pada i za 50 posto, a deseci tona raznih vrsta mesa odlaze u kafileriju.

Ovaj proizvođač nadalje ukazuje da se tržište ne može regulirati samo higijenskom inspekcijom. Ljudi će se polako naviknuti na rizik, a novca nitko nema više nego što može zaraditi. Ako se domaća proizvodnja ne potakne snažnim mjerama koncentriranim na domaće tržište, krize ove vrste nastavljat će se jedna na drugu. Također, trebalo bi iskorijeniti praksu s kojom gro poticaja i državnih zemljišta u najam dobivaju veliki sudionici na tržištu. A to umjesto manjih koji brzo stagniraju i gase se, ne tek otkad je Hrvatska nepripremljena oborila liberalizacijsko-tržišnu ustavu spram EU-a.

Tržište je „pojelo" seljake

kokošinjac

„Sustav kontrole ispravnosti poljoprivrednih proizvoda odavno ne postoji."

„Svi događaji posljednjih dana samo su krajnja posljedica sistematskog uništavanja domaće poljoprivredne i prehrambene industrije kroz više desetljeća“, mišljenja je ekonomski analitičar Goran Đulić iz Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID). On tako ističe podatke gospodarsko-interesnog udruge Croatiastočar po kojima je od 2012. do 2015. uvoz svinjetine skočio za 82 posto, govedine 91 posto, mlijeka 70 posto, a mesa peradi 34 posto. „Do prehrambene ovisnosti dovela nas je visoka stopa PDV-a, visoke kamatne stope na kredite u poljoprivredi, niski iznosi poticaja te nepostojanje pravnog okvira zaštite domaće proizvodnje“, kaže Đulić.

„Sustav kontrole ispravnosti poljoprivrednih proizvoda“, dodaje ovaj ekonomist BRID-a, „odavno ne postoji. Poznate su priče o uvozu smrznutog mesa iz Argentine starog preko 40 godina. Čak i da se postrože kontrole, ostat ćemo ovisni o uvozu upitne robe jer je tržište 'pojelo' domaće seljake“. Naime, prosječna dob vlasnika malih gospodarstava je 59,8 godina, dok mlađih od 35 godina ima svega 4 i pol posto. Taj podatak koji navodi Goran Đulić jasno govori da se u Hrvatskoj gotovo nitko više ne želi dugoročno baviti poljoprivredom. Jer, u drastično liberaliziranim tržišnim uvjetima i bez zakonske i političke zaštite, pokretanje bilo kakve ozbiljnije poljoprivredne proizvodnje vjerojatno je osuđeno na propast.

Preporuka uredništva