1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

SAD ne prima, ali amiši primaju izbjeglice

Dok SAD na čelu s predsjednikom Trumpom zatvara svoje granice, amiši i menoniti nastavljaju s osmijehom otvarati svoja vrata izbjeglicama u Pennsylvaniji.

Kolači, debeli pokrivači i kočije – po tome se prepoznaju amiši u Sjedinjenim Američkim Državama. Oni su i dalje jedna od glavnih atrakcija u ruralnoj Pennsylvaniji. Međutim, u posljednje vrijeme ova vjerska zajednica u gradu Lancesteru i njegovoj okolici polako se mijenja i postaje dom za izbjeglice. Lancester je čak dobio i nadimak -„glavni grad SAD-a za izbjeglice".

Od 2013. godine ova ruralna zajednica primila je više od 1.300 izbjeglica. Kada se broj usporedi s kalifornijskim Orange Countyjem, koji je primio isto toliko izbjeglica, a ima 3,2 milijuna stanovnika, može se zamisliti koliko je to puno za Sjedinjene Američke Države.

Za Ricka Graya, načelnika Lancestera, vjerska sloboda i tolerancija su dio temelja ovoga grada. „Ovo je jedan od najtolerantnijih gradova u SAD-u. Kod nas su ljudi koji izgledaju drugačije od drugih dobrodošli i izbjeglice koje smo primili ne razlikuju se puno od amiša."

Stephanie Gromek

Stephanie Gromek

Dobrodošlica izbjeglicama

Stephanie Gromek radi za Svjetsku crkvenu službu (Church World Service - CWS), koja je jedna od devet ustanova u Sjedinjenim Američkim Državama nadležnih za useljavanje. Amiši su „naporno radili na tome da očuvaju svoju kulturu i nadamo se da će to činiti i izbjeglice", kaže ona.

Ova zajednica je osnovana u 18. stoljeću kao mjesto gdje su amiši i menoniti mogli slobodno prakticirati svoju vjeru. „Oni su tada pobjegli, kao što su to učinile i mnoge druge izbjeglice. Upravo to je tanka nit koja je povezala građane Lancestera i izbjeglice, te ih učinila spremnima da s osmijehom prihvate izbjeglice", objašnjava Gromek.

Ona se u svom poslu susreće sa slučajevima iz cijelog svijeta. U posljednje vrijeme stigle su mnoge osobe iz Sirije, Somalije i Demokratske Republike Kongo. Jedan od njih je i Captain Emmanuel, koji je nakon 18 godina boravka u izbjegličkom kampu završio u Pennsylvaniji. Za njega je to bio blagoslov: „Sretan sam što sam napokon ovdje. Osjećam se kao dio društva i pronašao sam prijatelje iz Sirije, Pakistana, Somalije i Kube. Postali smo praktično braća."

Pastor David Beiler i Captain Emmanuel

Pastor David Beiler i Captain Emmanuel

Naučeno od predaka

Captain Emmanuela podržava zajednica „Grace and Truth", nekonfesionalna zajednica koja potječe iz amiške tradicije. David Beiler, glavni pastor ove zajednice, navodi da se različite gradske vjerske zajednice bave izbjeglicama i prisno surađuju s CWS-om. „Cijeli grad je s dobrodošlicom prihvatio izbjeglice bez obzira na njihovu vjeru, a posebno su veliku ulogu odigrali Amiši." Beler pomaže Emmanuelu da položi vozački ispit, ali i da nađe smještaj. Emmanuel je nedavno od amiša iznajmio stan za sebe i svoju obitelj.

Iako se oni drže dalje od javnih poslova, amiši su i dalje vlasnici mnogobrojnih nekretnina u centru Lancestera. Ova vjerska zajednica u posljednjih desetak godina povukla se u predgrađa zbog intenzivne obnove zgrada, ali je i dalje aktivna u gradu.

„Većina članova zajednice vodi jednostavni seoski život, ali u isto vrijeme ima puno amiša koji su prisutni u gradu. Oni dolaze u centar grada, ponekad i na svojim kočijama, da obiđu kuće koje iznajmljuju izbjeglicama", opisuje Gromek. „Nisu aktivni u političkom životu, ali itekako podržavaju naš rad."

Grad za sve

Izbjeglice su također blagoslov za mnoge. Rhoda Charles iz Habeške menonitske crkve uvjerena je da je zbog dolaska izbjeglica zajednica oživjela. Njezin muž Jonathan, lokalni fotograf, također se slaže s njom: "Pokušavamo svima pokazati da su nam izbjeglice više dale nego uzele. Oni su postali srce naše zajednice.”

Rhoda i Jonathon Charles

Rhoda i Jonathon Charles

U posljednjih devet godina ova menonitska crkva dala je podršku većem broju izbjeglica iz naroda Kareni, pripadnicima etničke manjine iz Mijanmara, koji su ranije bili smješteni u izbjegličkima kampovima na Tajlandu. Sah Klu je jedna od njih. Ona naglašava da joj njezina domovina uopće ne nedostaje. „Ovdje je sada moj dom. Naši prijatelji su postali naša obitelj. U izbjegličkom kampu nitko se prema meni nije ponašao ovako prijateljski.

Političke promjene

Međutim, čini se da promjene na političkom planu Sjedinjenih Američkih Država ne idu na ruku ovoj zajednici. Napori predsjednika Donalda Trumpa da ograniči dolazak izbjeglica u SAD imat će posljedice i u Lancesteru, smatra Jonathan Charles. „Nismo oduševljeni trenutnim predsjednikom. Otkako je on na vlasti izbjeglice više ne dolaze ovamo. Vjerojatno će biti potrebno nekoliko godina da se procijene konačne posljedice takvih odluka za našu zajednicu. Ali da će posljedica biti, u to sam siguran.”

Stephanie Gromek očekuje da će se broj izbjeglica u usporedbi s prošlom godinom najmanje prepoloviti. Ali ipak ona ostaje optimistična: "Kada nema izbjeglica, ni naša organizacija nema financijske podrške. Međutim, ni opravdanost onoga što Vlada želi postići ovakvim odlukama nije uvjerljiva. Jednostavno rečeno, nema nikakvog opravdanja za ono što Trump namjerava.”

Amiši na kočiji

Žive na periferiji, a posjeduju brojne nekretnine u središtu grada

Gradonačelnik Gray je s druge strane zabrinut da je na kocki puno više. On pozorno prati što to izbjeglice kažu o političkom razvoju u SAD-u. „Neke izbjeglice s kojima sam razgovarao strahuju od događaja na državnoj razini. Kažu da su nešto slično doživjeli i u svojim zemljama. Ja se ipak iskreno nadam da nisu u pravu."