Sa 105 godina još na pozornici

Žigolo u fraku, s cilindrom na glavi i bijelim svilenim šalom - izdanje je u kakvom milijuni Nijemaca poznaju Johanesa Heestersa. "Ovo je zadnji put da igram ulogu Danila, rekao sam - neću više, i nakon toga sam sve otkazao", prisjeća se Johanees Heesters trenutka kada je odbio ponudu da igra Danila u opereti "Šišmiš" koja se trebala postaviti povodom 100. rođendana Franza Lehara, skladatelja operete "Vesela udovica". Bilo je to davne 1970. godine. Naravno da je Hesteers nakon toga ponovno igrao grofa Danila Danilowitscha. Ukupno 1.600 puta! Nije stoga ni čudo da su za neke Nijemce Heesters i Danilo jedna te ista osoba.

"To uopće nije tako. Ja ga stvarno moram igrati. Šampanjac pijem samo na pozornici i bijele šalove privatno nikada ne nosim, ni frakove", kaže slavljenik.

Nizozemac s karijerom u Njemačkoj

Svoju karijeru je rođeni Nizozemac započeo u Austriji, jer u svojoj domovini nije vidio puno mogućnosti za uspjeh o kojem je sanjao. 1934. je angažiran na berlinskoj Narodnoj operi. Godinu dana kasnije preselio se u Berlin. Tamo je njegov bogati talent otkrio Ernst Hugo Corell, glavni producent UfA-e. "Morao sam napraviti jednu probnu snimku. Dali su mi u ruku tekst, dobio sam 10, 20 minuta da naučim tekst za ulogu napamet i trebao sam nakon toga odigrati jednu scenu. To sam odbio. Tražio sam da mi daju telefon, stol i stolicu i rekao im da ću im onda nešto improvizirati", priča Heesters. I to je upalilo. Uspio je impresionirati producente UfA-e i dobio je angažman. Time je započela njegova fascinantna karijera: 1936. su u kino došla tri njegova filma. U nacističkoj Njemačkoj je do 1944. snimio 20 filmova, filmskih "laganica" koji su trebali odvratiti pažnju ljudi od strašnog rata. I to mu mnogi zamjeraju. No, on sam sebe vidi kao apolitičnog čovjeka.

Je li pjevao za SS-ovce u Dachauu?

"Nisam bio u stranci, moja djeca nisu bila u Hitlerovim organizacijama za djecu i mlade. Ne želim se izvlačiti. Osjećam se doista čistim prema mojoj domovini. Imam svoju kraljicu i vjeran sam joj. Ostat ću Nizozemac dokle god sam živ, a one koji mi imaju nešto za prigovoriti razumijem. Razumijem ih, ali ja sam morao misliti i na sebe i na svoju obitelj", brani se Heesters. Imaju mu što za prigovoriti prvenstveno njegovi sunarodnjaci koji mu ne mogu oprostiti što je u Drugom svjetskom ratu, dok je Nizozemska bila okupirana, nastupao u Njemačkoj i snimao filmove. U jednom poslijeratnom nastupu u svojoj domovini je bio agresivno izviždan. Tek prošle godine došlo je do svojevrsnog pomirenja prilikom Heestersovog nastupa u njegovom rodnom gradu Amersfoortu. Trenutno u Njemačkoj vodi proces protiv autora Volkera Kühna koji tvrdi da je glumac 1941. prilikom jednog posjeta koncentracionom logoru u Dachauu pjevao za SS-ovce i njihove obitelji. Heesters to opovrgava. Presuda se očekuje 16. prosinca.

Brak s 46 godina mlađom suprugom

Nakon rata je saveznička vojna vlada ocijenila da Heestersovi filmovi nisu bili ratna, nacistička propaganda pa je Nizozemac mogao nesmetano nastaviti svoju karijeru. Snimao je film za filmom i uspješno igrao u kazalištu. Nakon smrti svoje žene s kojom je bio u braku pola stoljeća, oženio se za 46 godina mlađu glumicu Simone Rethel koja je uvijek uz njega.

U međuvremenu je "Jopi", kako Heestersa od milja zovu, gotovo potpuno oslijepio, ali još uvijek igra u teatru: i na svoj 105. rođendan ima nastup, u ulozi cara i kralja Franje Josipa.