1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Saša Stanišić - Mislim da me Amerika inspirira

Mladi pisac rođen u Bosni i Hercegovini, s adresom u Leipzigu, ne dobiva samo nagrade već je i rado čitan. Do sad mu je najuspješniji roman preveden na 24 jezika.

Saša Stanišić, do sad najmlađi dobitnik nagrade Adalbert von Chamisso

Saša Stanišić, do sad najmlađi dobitnik nagrade Adalbert von Chamisso

Saša Stanišić rođen je 1978. u Višegradu, u Bosni i Hercegovini. 1992. stigao je u Njemačku, studirao je njemački i slavensku filologiju u Heidelbergu. Svojim debut-romanom "Kako vojnik popravalja gramofon" (Wie der Soldat das Grammofon repariert), iz 2006. doživio je velik uspjeh, a djelo je do sad prevedeno na 24 jezika. U tom burlesknom romanu jedan dječak pripovijeda o svom ratnom djetinjstvu, ali autor pri tome ne pokušava tematizirati sam rat.

Stanišić je upravo osvojio nagradu Adalbert von Chamisso. To je najveće priznaje koje može dobiti neki autor na njemačkom, a kojem njemački nije materinji jezik. I to kao do sad najmlađi dobitnik. Smatra se jednim od najvećih nada svoje generacije. Prije nepune tri godine osvojio je nagradu na natječaju Ingeborg Bachmann u Klagenfurtu i time privukao pažnju na sebe. Trenutačno studira književnost na Književnom Institutu u Leipzigu, no studij zbog brojnih stipendija u zadnje vrijeme često prekida. Upravo se sprema na dest tjedana u SAD. "Čitam strahovito puno američke autore, novu američku književnost, bio sam tamo već nekoliko puta. Čini mi se da tamo dobivam inspiraciju. Budi mi se zanimanje koje je šire od čistog interesa za zemlju ili povijest", kaže Stanišić o svom skorom putovanju.

Bosna: baka, djed i samo nekoliko prijatelja

Napisao je već dva kazališna komada na temu Amerika. Bosna i Hercegovina, zemlja njegovog djetinjstva, sve više pada u drugi plan. "IOd rodbine tamo imam samo jednu baku i jednog djeda i vrlo malo prijatelja. većina ih je otišla, uopće tamo više ne žive. Moja veza s Bosnom vrlo je neizravna... to više nije zemlja u kojoj živim. Osjećam još snažnu vezu s njom, ali to je teško, ako se čovjek ne trudi tamo česti i boraviti."

Uskoro će unajmiti i jedan stan u Berlinu. To će mu, uz Leipzig biti drugi dom. Ne zbog grada, kako sam kaže, već zbog prijatelja. Četiri pisca i jedan novinar živjet će i raditi tamo zajedno.