1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

S malo arogancije lakše do vodeće funkcije

Borba za teren ili igrice za dokazivanje nadmoći pripadaju u svakodnevicu uredskog života. Kad žene ne prihvate ovu igru, izlaze kao gubitnici. Jedan poslovni savjetnik poučava šefice kako se nositi s muškim egom.

young woman sitting at a conference table with two businessmen in the foreground zu: 'Frauen in Führungspositionen und die Kommunikationsprobleme mit Männern' QUelle:picture-alliance / beyond/Annie Engel picture alliance/Beyond

Weibliche Führungskraft Berufsleben Männer

Student ekonomije Philipp Vojinovic sjedi pred ulazom u jednu konferencijsku dvoranu u Kölnu i lista reviju namijenjenu menadžerima. Otvaraju se vrata, Peter Modler ga poziva da uđe u prostoriju u kojoj se nalazi 30 žena. One su platile 590 eura za "Trening arogancije za ženske vodeće kadrove". Student s njima imitira neugodne scene iz njihova svakodnevnog profesionalnog života. Čas glumi da im je suradnik s posla, čas kolega, šef ili klijent. Sluša predavanja, prima pohvale, trpi kritiku... Nakon odigrane scene, žene hvale njegovu izvedbu i veselo se smiju. Potom studenta ponovno šalju van iz prostorije. "Osjeti se kad treba prestati pričati", opisuje on situaciju iz jedne odglumljene uredske scene.

Sparing-partneri u glumljenim scenama se rukuju

Odglumljene uredske scene

Tijekom jednog razgovora, u kojem su bili sukobljenih mišljenja, jedna mu je žena vrlo jasnim riječima i kratkim rečenicama dala do znanja: "da ja tu nemam više što reći". Ali da se s njime postupalo loše ili arogantno, to mu se ne čini. "Ne, ni najmanje", kaže Philipp.

Posrednik između onih koji teže harmoniji i onih koji se bore za nadmoć

A ovako na njegovim seminarima "sparing-partnerice" reagiraju praktički uvijek, iako ih nitko za ove scene nije posebno pripremao, objašnjava poslovni savjetnik Peter Modler. Ponašanje koje bi mnoge žene doživjele kao nepristojno ili preoštro, muškarci bi doživjeli kao sasvim normalno, i to bez obzira sudjeluje li u razgovoru mladi student ili neka iskusna starija osoba. Muškarci i žene koriste različite komunikacijske sustave, kaže Modler, koji je inače doktor teologije. On je kao menadžer, poduzetnik, predavač i savjetnik redovito doživljavao iste reakcije. Ni jedan od ovih različitih sustava nije bolji ni lošiji, tu kao da se radi o različitim jezicima. A budući da su većina ljudi na vodećim položajima još uvijek muškarci, žene moraju znati kako funkcionirati u njihovom sustavu. Na kraju krajeva, miješani timovi u kojima ima i muškaraca i žena su najdjelotvorniji.

Peter Modler podučava polaznicu seminara

Peter Modler podučava polaznicu seminara

Seminari Petera Modlera, u kojima poučava i do 3.000 žena i njegova knjiga "Načelo arogancije", koja je prodana već u više od 40.000 primjeraka, trebali bi ljudima služiti kao pomoć u umijeću uvjeravanja. I on sam aroganciju kao životni moto doživljava "odbojnom, kao što ju doživljava i većina ljudi". On ženama na vodećim funkcijama preporučuje aroganciju kao oruđe u određenim situacijama: "Kad imate osjećaj da vas netko ne uzima ozbiljno ili da vas ne sluša ili vas ponižava". Modler polazi od spoznaja do kojih je došla američka sociolingvistica Deborah Tannen. Pojednostavljenim riječima, prema njezinoj teoriji, žene u komunikaciji više pažnje posvećuju ravnopravnosti, harmoniji i ujednačenosti. Muškarci za razliku od njih traže jasno određenu hijerarhiju koja se u borbi za obranu svog terena uvijek nanovo testira a sve to vrlo često izražavaju govorom tijela.

Pokušaj puča za konferencijskih stolom

Omotnica knjige Načelo arogancije

Knjiga "Načelo arogancije" uspješno se prodaje

Ako muškarci tijekom konferencije po stolu rašire svoje papire, ako se podboče tako da zauzmu pola stola pa još pri tom posežu za svojim laptopima ili mobitelima, dok voditeljica konferencije pokušava raspravljati o nečem važnom, to znači da oni obilježavaju svoj prostor i da provode puč protiv vodstva, objašnjava Modler ženama. "Ja sam takve stvari već primijetila kod svojih kolega, zato se sad moram smijati", primjećuje 27-godišnja Kerstin L., koja u automobilskoj industriji radi okružena gotovo isključivo muškarcima. Ona se prijavila na seminar u Kölnu kako bi bolje mogla razumjeti svoje suradnike i kolege. "Mi žene moramo puno manje pričati i puno jasnije." Ona će s ovog seminara zapamtiti prije svega ovu devizu.

Ovu si je poruku kao važnu zabilježila i Barbara T. 45-godišnja diplomirana socijalna radnica vodi jednu socijalnu ustanovu i već dulje ima osjećaj da je na njezinoj vodećoj funkciji "ne priznaju dovoljno baš zbog toga što je žena". Nakon ovog seminara, ona će, kaže, govoriti manje i polakše, više će paziti na govor tijela te poraditi na tomu da poboljša vlastiti nastup. Više se neće u konferencijsku salu potiho uvlačiti i zatim se sakriti na svojoj stolici, već će ofenzivno pozdraviti sve nazočne i tako uputiti znak: "Ja sam tu, to je moja pozornica."

Probleme sa ženama? Ja? Nikad!

Peter Modler je godinama i muškarcima nudio komunikacijski trening sa ženama, pod nazivom: "Raditi s izvanzemaljcima". No zbog manjka interesa te je tečajeve uvijek morao otkazivati. U međuvremenu on sad u jednom velikom njemačkom poduzeću za proizvodnju strojeva uvježbava srednji menadžment, sastavljen od muškaraca, kako komunicirati sa ženama. Polaznici tečajeva su muškarci, a Modleru u poučavanju pomaže jedna žena.

Na tečaju

"Muškarci ne misle zlo, nego su naivni".

Kad je te muškarce uoči početka tečaja zamolio da mu navedu primjere sa situacijama u kojima se oni nisu dobro osjećali u društvu žena, muškarci se nisu mogli sjetiti niti jedne jedine takve scene. Tek je anonimno istraživanje koje je proveo kadrovski kroz odjel, otkrio cijeli niz takvih primjera koje pak muškarci uopće nisu doživjeli problematičnima. Modler je stekao dojam "da većina muškaraca, koji se u profesionalnom životu prema ženama ne odnose najprosvjećenije, ne misle ništa zlo, već su jednostavno samo naivni, jer si ne mogu zamisliti da izvan njihova govornog sustava može postojati još koji".

Barbara T. se nada da u budućnosti neće na svom poslu uvijek morati igrati ulogu žene koja se trudi da ju prihvate muškarci. To joj je naporno te se pita može li, ako tako nastavi, uopće vjerodostojno nastupati. Kerstin L. sve to doživljava manje problematično. Ona način na koji govore muškarci u profesionalnom životu promatra kao strani jezik kojim mora govoriti, dok kod kuće i sa ženama može i dalje pričati na vlastitom jeziku. "Kad pričam s nekim Kinezom, ne mogu očekivati da on zna njemački. Onda ćemo se možda pokušati sporazumjeti na engleskom, a ako ne, onda ja moram naučiti kineski." Za konferencijskim će stolom u svakom slučaju u budućnosti micati simbole muškog obilježavanja terena, ako joj se budu previše približili. "To će biti zanimljivo", smije se mlada šefica iz Stuttgarta, "da vidimo, kako će to funkcionirati".

Preporuka uredništva