1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

S fotoaparatom kroz ruševine

Zovu se "urbani istraživači" (urban explorer) i fotografiraju tamo gdje je zabranjeno: u tvornicama koje su odavno obustavile rad, napuštenim pivnicama, praznim laboratorijima. A ljeto je za te fotografije "dušu dalo".

Koliko fotografija je danas već napravila, Carla Eglau ni sama više ne zna. Već nekoliko sati se ta strastvena hobi-fotografkinja nalazi u bivšoj tvornici mesnih prerađevina u berlinskoj četvrti Lichtenberg. Tako je stigla i do jednog ureda u koji odavno nije kročila ljudska noga. Iz uredskog poda raste korov, na zidu je mahovina prekrila jedan grafiti. Čitava soba je zarasla.

Hobi fotografi na izletu u napuštenoj tvornici

Hobi fotografi na izletu u napuštenoj tvornici traže intresantne motive

Sasvim legalno na foto-izletu

Carla Eglau je češće već sa svojim fotoaparatom bila na takozvanim "Lost places" (izgubljenim mjestima) - i to uglavnom ilegalno. Ali ona voli uzbuđenje i povremeno se čak penje preko zahrđalih ograda ili se mukotrpno provlači pored zaraslih vratnica. Danas međutim više ne mora strahovati da će pasti u ruke osiguravateljskoj službi. Danas je rezervirala izlet u "go2know", jednom mladom berlinskom poduzeću koje se specijaliziralo za foto-izlete na tajnovita mjesta. Gdje se ona točno nalaze, saznaje samo onaj tko se i prijavi i prije početka plati između 30 i 40 eura. 

Oko 20 osoba svih starosnih skupina se ove nedjelje poslijepodne okupilo u okrugu nekadašnje tvornice za mesne prerađevine. Opremljeni čvrstom obućom, debelim jaknama, džepnim svjetiljkama i ruksacima iz kojih proviruju stativi, krenuli su u potragu za neobičnim i nesvakidašnjim motivima.

Andreas Böttger, jedan od osnivača poduzeća "go2know", penje se s njima kroz tamno stubište. Još uvijek se u zraku osjeća miris dimljenog mesa. Put kojim se posjetitelji dalje kreću vodi kroz produkcijske sale i uljem zaprljane radionice. Više od 15 godina su kotlovi i peći ohlađeni. Na pojedinim mjestima se još uvijek može pronaći pokoje radničko odijelo. Kao da ih je upravo netko tu ostavio. Kao da je vrijeme stalo.

Napuštena tvornica mesnih prerađevina; foto: Andreas Böttger

Napuštena tvornica mesnih prerađevina

Bivša klaonica kao filigrani kostur

"Urbani istraživači" - kako se ovi neobični fotografi nazivaju - po cijeloj Njemačkoj tragaju za dobrim motivima, a ljeto je na neki način glavna sezona za njihov hobi. Ruševne zgrade se mogu naći uzduž i poprijeko Njemačke. Na primjer u gradu Halle na rijeci Saale (Halle an der Saale). Marc Mielzarjewicz još jednom baca kontrolni pogled na ulicu. Vozila nema na vidiku, a ni ljudi nigdje toga lipanjskog poslijepodneva u istočnom dijelu Hallea. Brzo prolazi pored poluzarasle portirnice. Odavno tu već ne sjede portiri da bi kontrolirali tko ulazi i izlazi. 

Pogled okolo otkriva gotovo pet hektara veliki teren: bivša gradska klaonica. Desno od portirnice se nalazi velika sala. Sedam metara duga, ona sa svojim lukovima, prolazima i starim željeznim nosačima djeluje gotovo filigrano, ali i poput nekog kostura. Jer, ulaznih vrata više nema, krov je pun rupa, prozori polupani. Samo još vanjski zidovi čvrsto stoje.

Klaonica u magli; foto: Marc Mielzarjewicz

Klaonica u magli

Što ostaje kad čovjek ode...

Marc Mielzarjewicz stalno vadi svoj fotoaparat i "okida". U objektivu njegovog fotoaparata se tako nalaze stare brošure koje su godinama bile izložene suncu i kiši, odjeljci u nekadašnjim štalama, drveće koje si je probilo put kroz razbijene prozore i zidove, elegantni zavojci zahrđalih i ogoljelih metalnih lukova. Marc Mielzarjewicz godinama traži i pronalazi takve napuštene objekte i fotografira ih. Njegove crno-bijele fotografije su već napunile četiri knjige: "Lost Places" se zove njegova foto-zbirka, koja dokumentira što ostaje kad čovjek ode.

Pravi "urbani exploreri", skraćeno "urbexeri", ne odaju rado gdje su napravili svoje fotografije. Jer, ničega se više ne plaše nego "kablovskih i metalnih jazavaca". Tako nazivaju one kradljivce, koji na napuštenim mjestima vade bakar iz kablova ili skupljaju stare metale i prodaju ih. Vandalizam je raširen u ruinama. "Urbani istraživači" međutim imaju jedno čvrsto pravilo: samo fotografiraj i ne ostavljaj nikakve tragove osim traga tvojih stopala.

...ostaju fotografije i sjećanja

To je credo kojega se pridržava i Stefan Bär. Nedavno je otkrio jedan napušteni mlin u zabačenom kraju savezne pokrajine Brandenburg, a adresu prosljeđuje samo "urbexerima" od povjerenja. Sa svojim fotoaparatom je i sam došao na "mjesto zločina", gdje mu se pružaju motivi prašnjavih sita na koje upravo pada zraka sunčeve svjetlosti te starih čaša i ostalih strojeva, koji već tko zna koliko godina više nisu korišteni za mljevenje žita. Osim zvuka okidača fotoaparata, šuma vjetra, koji puše kroz krošnje lipa ispred mlina i povremenih koraka na drvenom podu, ništa drugo se ne čuje. Svakog vikenda se ovaj dizajner softvera sa stativom i fotoaparatom upućuje u potragu za napuštenim i ruševnim zgradama.  

Marc Mielzarjewicz

Marc Mielzarjewicz

Ti objekti su napušteni jer više ne obećavaju profit. Ali zato i jesu opet atraktivni, jer fotografi poput Stefana, Marca i Carle u jednom istraženom svijetu, u kojemu je sve već obilježeno, mogu ponovno otkriti nekoć zaboravljena mjesta. Nekad posluže kao kulisa za foto-sesije, nekad kao lokacija za modne revije, ali su prije svega raj za rastući broj "urbanih istraživača".

Tko jednom iskusi ovaj način otkrivanja skrivenih i zaboravljenih mjesta u gradovima i na periferijama, taj želi još. Tvornice koje više ništa ne proizvode osim hrđe, napušteni sanatoriji ili bivše špijunske postaje koje nikome više ne trebaju - "urbani exploreri" uvijek pronalaze interesantna mjesta za svoj hobi. Većina tih mjesta će jednom nestati, urušiti se. Ono što ostaje su fotografije - i sjećanja.