Rudar Ralf Kutkowski iz Saarlouisa

Pola šest je ujutro no Ralf Kutkowski je već budan. 44-godišnjak je navikao započeti s radom dok ostali još spavaju. U velikoj prostoriji za presvlačenje rudnika Duhamel, ovaj rudar sa stropa skida svoju vlastitu košaru iz koje vadi zaštitnu i radnu odjeću. Osim njegove, ovdje se na dugačkom lancu nalazi još točno 3.000 sličnih košara - za svakog rudara po jedna. Kutkowski ispod zemlje radi od svoje 22. godine starosti. Ovdje, nedaleko od francuske granice, u Saarlouisu su već i njegov otac i djed radili kao rudari.

Radna smjena za Kutte - kako ga ovdje svi zovu - započinje oblačenjem zaštitne odjeće u koju spadaju kaciga, svjetiljka koja se na nju učvrsti i remen sa maskom za kisik - za svaki slučaj. Ukoliko ispod zemlje dođe do eksplozije, maska mu tada omogućuje još oko 90 minuta kisika...

Sigurnost je izuzetno važna

Rad ispod zemlje je opasan te stoga prije nego što krene na posao, opremu svakog rudara još jednom pomno kontrolira inžinjer za sigurnost. U rudnik se silazi liftom proizvedenim 1918. godine na kojem se dobro mogu vidjeti cilindri i cijevi. No, usprkos tome ovaj je lift u pogonu sedam dana u tjednu, 24 sata na dan. Kutkowski u potpunosti ima povjerenja u njega: dizalo je doduše već staro no izuzetno sigurno i svi se mogu osloniti na njega.

Tijekom 21 godine koliko već radi ovaj posao, Ralf Kutkowski je napravio karijeru. U međuvremenu je ovaj 1,86 metara visoki muškarac postao inžinjer rudarstva i još uvijek voli ovaj posao - dapače, to je posao o kakvom je oduvijek sanjao.

Kada se spusti na dubinu od 1.000 metara, električna željeznica ga doveze do mjesta gdje se trenutno vrše iskapanja. Ova vožnja kroz tunel traje 50 minuta. Temperature su jako visoke, oko 30 stupnjeva. Stoga ne čudi da su rudari ne samo crni od ugljene prašine već i "okupani" u vlastitom znoju.

Rudnika ugljena uskoro neće više biti

Njemačka industrija izrasla je na ugljenu. Područja koja su njime bogata - Ruhrska i Saarska oblast, opskrbljavali su gorivom cijelokupni gospodarski razvoj. "Od 1830. godine se na Saaru kopa ugljen", priča Ralf Kutkowski. No, sada se ova rudarska povijest približava svome kraju; u pogonu je još samo nekoliko rudnika budući da je jeftinije ugljen nabavljati u inozemstvu nego ga na dubini od oko 1.000 metara kopati kod kuće.

Rudnik u kojem radi Ralf Kutkowski najvjerojatnije će biti zatvoren 2012. godine. To će biti kraj jednog razdoblja - kako za cijelu Saarsku oblast tako i za Ralfa Kutkowskog. No, njegovo poduzeće mu je već ponudilo drugi posao, udaljen oko 500 kilometara od ovog dosadašnjeg. Oni koji su radili 25 godina, od poduzeća će dobiti "velikodušnu" mirovinu.

Jednoga dana, kada za to dođe vrijeme, i Ralf Kutkowski se želi povući u mirovinu i uživati u životu sa svojom suprugom Gabi i kćerkama Michelle i Marinom.

Vrijeme za hobby

Život Ralfa Kutkowskog ne poznaje dosadu. U slobodno vrijeme bavi se svojim hobby-ima: u podrumu kuće gradi i slaže modele željeznica i zrakoplova. Napravio ih je već nekoliko stotina.

Ponekad odlazi na aeromeetinge, i to u Češku ili Englesku s obzirom da su oni u Njemačkoj zbog opasnosti za gledaoce zabranjeni. Ponekad tamo odlazi i svojim teškim motocklom - to je još jedna strast ovog rudara.

Autor: Usman Shehu/Željka Telišman

Odgovorni urednik: Nenad Kreizer