Rodio se čelični gigant

Novonastalo će se poduzeće zvati Arcelor-Mittal i bit će nedostižni broj jedan svjetske metalurgije. Zapošljavat će 320 000 radnika, uz godišnji promet od 55 milijardi eura i proizvodnju od preko 100 milijuna tona čelika, što je desetina svjetske produkcije. Arcelor se pokušao oduprijeti fuziji, nudeći četvrtinu udjela ruskome Severstalu, ali su se tome usprotivili dioničari zbog nerazjašnjenih veza s vlastima u Kremlju i bojazni od njihova uplitanja u poslovanje tvrtke. Arceloru na kraju nije preostalo ništa drugo nego da prihvati ponudu Mittala od 40 eura po dionici za paket od 43 posto udjela u firmi – na zadovoljstvo šefa indijskog koncerna Lakshmija Mittala: «Zašto želimo fuzinirati s Arcelorom? Zato što ne postoje dva industrijska koncerna koja bi bolje pristajala jedan uz drugi. Oboje smo vodeći u ovoj grani gospodarstva s vrlo malo preklapanja. A troškovi fuzije su veoma mali.»
Što ta fuzija znači za budućnost Arcelora u Europi, ostaje otvoreno pitanje. 16 000 zaposlenih u njemačkim podružnicama najviše zabrinjava činjenica da je Mittal 90-ih godina prošloga stoljeća pokupovao brojne, dijelom i derutne željezare po istočnoj Europi. Strahuje se da bi, zbog jeftine radne snage, proizvodnju sada mogao premjestiti u tamošnje pogone. Za Luksemburg je, pak, jedina utjeha što će tamo i ubuduće biti glavno sjedište čeličnog giganta.