1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Robovi Berlina

Dimitru Cubylyass je iz svoje Rumunjske došao u Berlin da zaradi koji euro. Na kraju je radio bez plaće, živio u neljudskim uvjetima - i nipošto nije jedini kojega je u Njemačkoj zatekla ta sudbina.

Dvosobni stan, stanarina 1.700 eura i u tom stanu je živjelo 17 muškaraca: to je Berlin kakav je doživio Dimitru Cubylyass. Njegov rođak mu je govorio kako ima posla i kako se može dobro zaraditi. I on se zaputio na put koji ga je odve 1.500 kilometara od svoje rumunjske domovine, u Njemačku.

Na početku se sve činilo podnošljivo. 36-godišnjak je nosio vreće cementa ili parket na gradilištu berlinskog trgovačkog centra Mall of Berlin i prvih tjedana je redovito primao nadnicu, pet do šest eura na sat. Onda se nadnica više nije plaćala redovito, kasnije niti on niti tridesetak njegovih drugova iz Rumunjske više nisu dobivali ni centa. Obećali su mu i ugovor o radu, nije ga nikada vidio.

Gradilište u Berlinu

"Dođi, tu ima posla!", rekao mu je rođak. Jer dok se u Rumunjskoj posao jedva nađe, tu ga ima - ali ne uvijek i zarade

Dominique John tvrdi kako je to tipičan slučaj sustavnog izrabljivanja kakvog u Njemačkoj ima na tisuće. John je sindikalac koji za krovnu udrugu njemačkih sindikata vodi projekt Faire Mobilität. Osobito su pogođeni radnici sa istoka Europe jer razne privatne i sumnjive agencije za zapošljavanje iskorištavaju činjenicu da malo tko od njih zna njemački - a još manje pravne propise i vlastita prava: "Povrh toga se ugovor o radu često povezuje s ugovorom o smještaju. Ako dakle radnik oboli ili više ne želi raditi pod takvim okolnostima, prijeti mu da postane beskućnik." To je onda dvostruka ovisnost iz koje se tek rijetki znaju izvući.

Malo tko se buni

Tako je bilo i s većinom kolega Dimitru Cubylyassa. Nitko od njih nije znao da im zapravo na gradilištima Berlina i za pomoćne poslove pripada satnica od čak 11 eura. A kad su prestali primati nadnicu, nakon nekog vremena su s posljednjim novcem kupili kartu za domovinu i vratili se praznih džepova.

Cubylyass nije želio izaći pred oči svojoj obitelji na taj način. Zajedno s nekolicinom kolega su skupili svu hrabrost i prošle jeseni su počeli prosvjedovati pred trgovačkim centrom u kojemu su radili. I po snijegu i po ledu su u šatoru danima boravili pred Mall of Berlin.

Dimitru Cubylyass pred Mall of Berlin

Tek rijetki sakupe hrabrost i pobune se protiv izrabljivanja

Potom se uključio i Sindikat Unija slobodnih radnika (FAU) i sedam slučajeva takvog izrabljivanja izveo pred berlinski Sud za radno pravo. S prvim uspjesima: sud je ovog kolovoza uvažio tužbu trojice Rumunja i presudio u njihovu korist. Jedan od njih je Nicolae Molcoasa, metalurški radnik koji je zahtijevao svojih zarađenih 1.200 eura.

Ali on nije mogao biti osobno kod objave presude: nakon prosvjeda koji su se vukli mjesecima moralo je biti utvrđeno kako nema stalnog mjesta boravka u Njemačkoj i time mu je uskraćeno njegovo europsko pravo na slobodan izbor zemlje gdje želi boraviti. Tako se neposredno prije presude morao vratiti u Rumunjsku.

Građevina, ali i poljoprivreda, ribarstvo...

Nicolae Molcoasa

Nicolae Molcoasa je u međuvremenu morao nazad u Rumunjsku

Agencija za temeljna ljudska prava Europske unije (FRA) upozorava kako nisu samo pogođeni građani istoka Europe koji žele zaraditi koji euro u gospodarski snažnijim zemljama Europe poput Njemačke ili Francuske. Zapravo najgore prolaze radnici iz trećih zemalja i to diljem Europske unije.

Jer takvih "robova" ima u čitavom nizu sektora i pogotovo tamo gdje oni nisu zajedno s "običnim" kolegama na poslu. U Njemačkoj je to osobito slučaj u građevini, ali i u industriji prerade mesa gdje su ponegdje čitave smjene u industrijskoj klaonici zapravo "stranci", a i kod njege starijih i bolesnih ima mnoštvo neozbiljnih "posrednika".

Posebno poglavlje su poljoprivreda, šumarstvo ili ribolovstvo. Tamo se pogođeni radnici imaju malo kome požaliti i nisu rijetki slučajevi da se to brutalno iskorištava. Na žalost, tek usamljeni slučajevi uopće izlaze na vidjelo, žali se Katya Andrusz iz FRA: "Taj zločin se događa potajno, ali broj neotkrivenih slučajeva mora biti ogroman."

Kako uopće zaustaviti takvo iskorištavanje? U ovoj agenciji Europske unije razmišljaju čak o izdavanju certifikata Fair Work - pošten rad, nešto slično oznaci u međunarodnoj razmjeni kojom se jamči da je tamošnji poljoprivrednik pošteno nagrađen za svoj rad.

Dimitru Cubylyass u Berlinu

Dimitru Cubylyass je ostao kako bi se uz pomoć sindikata "probio" kroz more papira i propisa i pred sudom izvojevao svoju nadnicu

"Ja sam Europljanin, ali sam ipak stranac"

Ali još je važnije radnike informirati o njihovim pravima i to već u zemljama iz kojih dolaze. Samo tko poznaje svoja prava može se založiti da ih dobije, smatra Dominique John. Ovaj projekt njemačkog sindikata je u međuvremenu diljem Njemačke otvorio šest savjetovališta gdje se takvi "robovi" mogu požaliti i prošle godine se morao baviti sa šest tisuća slučajeva očitih prevara. A to još nipošto nije kraj: "Da smo otvorili dvostruko više savjetovališta, imali bismo i dvostruko više slučajeva", žali se John.

Dimitru Cubylyass ima zakazano ročište sredinom rujna i do onda namjerava nastaviti prosvjedovati. On se bori za 4.000 eura koje je pošteno zaradio, ali čak i od novca mu je važnije pomoći drugim takvim prisilnim radnicima da ne moraju proći ono što je on prošao u Njemačkoj. Ali mu u Berlinu nije lako: "Ovdje se prije svega osjećam kao stranac. Ja sam također Europljanin, ali to se ovdje uopće ne uzima ozbiljno. Inače se sve ovo uopće ne bi dogodilo."

Preporuka uredništva