1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Roboti - glavne zvijezde Industrijskog sajama u Hannoveru

Na veliku štetu ukupne privrede - roboti se tek nevoljko zanimaju za nogomet

Na veliku štetu ukupne privrede - roboti se tek nevoljko zanimaju za nogomet

Ovaj tjedan u Hannoveru su se opet okupili industrijski proizvođači iz gotovo čitavog svijeta. Dakako, ni na otvorenju nije manjkalo političara, od kancelara Schrödera pa do Vladimira Putina predsjednika zemlje partnera, Rusije. Ali nakon govora i svečanih riječi, nastupila je sajamska svakodnevnica u kojoj ima doduše i svečanih potpisivanja ugovora vrijednih milijarde - ali i gorkih razočarenja.

Već i kada je riječ o zemlji partneru - instituciji koja je opet uvedena nakon 7 godina pauze - prvog dana navelike se slavilo. Jer, zbog cijene nafte takva kakva jest, Moskva opet ima novca i najavila je čak vraćanje vanjskotrgovinskih dugova Njemačkoj. Uz nazočnost visokih gostiju, potpisano je čak 8 ugovora: tako na primjer će BASF surađivati sa Gaspromom i tako biti prva zapadna tvrtka uopće koja će sudjelovati na crpljenju plina iz Zapadnog Sibira a slavilo se i u Siemensu jer je potpisan ugovor o prodaji čak 60 ultra-brzih vlakova ICE Ruskim željeznicama. Ali već u utorak, za Siemens su došle loše vijesti i to upravo iz Rusije: tamošnja služba za kontrolu monopola zabranila je Siemensu kupnju tvornice turbina "Silowye Mashini" i iako je vrijednost ovog posla tek petina - oko 320 milijuna eura - od onog sa vlakovima, već je to bio dan za novinske napise o Rusiji druge vrste: ne kao o zemlji u kojoj se isplati ulagati nego kao o zemlji u kojoj vladaju još uvijek stara socijalistička pravila. Čak i kada je riječ o tvornici turbina, nagađa se kako je mnogo važniji razlog za njenu ne prodaju bio da ona dio svog programa izručuje vojsci a novinari i poslovni svijet sjetio se i naftnog giganta Yukosa. Jer više nije problem ovaj imperij, nego sigurnost ulagača u Rusiji i pretpostavlja se kako je samo to bio razlog kako je oko 7 milijarde eura kapitala pobjeglo iz te zemlje.

Zato su se izlagači i u na industrijskom sajmu Hannoveru prije svega koncentrirali na svoje poslove i stare partnere: sajam je i ovaj put bio podjeljen na čitav niz cjelina od tehnologije obrade površina i materijala u kojem se praktično na svakom sajmu predstavi nešto još bolje, novije, lakše i otpornije pa do mikro-tehnologije i sklopova i uređaja poput minijaturnih pumpi koja crpi otprilike jednu čašicu za rakiju - na godinu. Ako se pitate, kome treba tako nešto - sjetite se samo medicine i medicinske tehnike.

No i ovaj puta na sajmu prave zvjezde nisu bili predsjednici ni političari, čak ni generalni direktori ni direktori udruga nego - roboti. U hali 17. i uz suradnju Volkswagena, izloženo je nekoliko robota koji su svojim krakovima balansirali šasijom "Passata" kao da je perce, pokazivali kako ga vare, farbaju i ugrađuju čitav plastični dio pred vozačem. U "Digitalnoj tvornici" izloženi su svi mogući senzori tako da tek kamera kontrolira razmak između vrata i dovratnika na automobilu ili što je stroj doista napravio ako je trebao napraviti kuglični ležaj. Vodi li to tvornici bez ljudi? Carsten Macke iz Volkswagena:

"Po mom mišljenju, tvornica bez žive duše neće biti. Ali premjestit će se težište, što se radi. Neće biti klasičnih radnika koji monotono i tupo svaki dan ponavljaju istu stvar nego će se promijeniti sadržaji. Morat će biti više ljudi koji će već unaprijed razmišljati o procesima i postupcima. I upravo je to što Njemačka treba. Jer mi imamo previsoke nadnice za radnike na traci. Ali ako optimiramo procese, onda imamo šanse za budućnost."

Jer naravno, i na sajmu je bila prilika podsjetiti se na bolnu činjenicu da i njemački proizvođači robota gotovo tri četvrtine svoje proizvodnje - izvoze. U samoj Njemačkoj se proizvodi sve manje - pa čak i od tih izloženih strojeva se sve više proizvodi negdje drugdje. Jürgen Thumann, predsjednik Udruženja njemačke industrije:

"Njemački izvoz je eto, sve manje doista 'Made in Germany' i to ima uvelike veze sa našim troškovima proizvodnje. Jer na primjer Volkswagenov 'Golf' možete kupiti za oko 17.000 eura ali ako bi se svi dijelovi proizveli u Njemačkoj, taj bi auto koštao oko 32.000 eura."

No postoji jedan problem oko kojeg ni predsjednik BDI-a - a na žalost, ni direktori Volkswagena ne razbijaju previše glavu iako se upravo Henry Ford tome dosjetio: hoćemo li jednog dana vidjeti robote koje ne samo da proizvode "Golfove" nego ih žele i - kupiti? Ne samo auto, nego i nešto za odjeću, novi televizor, otići negdje par dana na ljetovanje ili talijanu na uglu na večeru? Tek takvi roboti bi onda doista katapultirali njemački bruto-dohodak u orbitu - ali na žalost, ovako je ovaj tjedan i Međunarodni monetarni fond korigirao stopu rasta u Njeačkoj - naravno, na niže na 0,8% kao što je nedavno učinila i Europska Unija.

Proizvođači iz Hrvatske u Hannoveru

No malobrojne proizvođače iz Hrvatske koji su se odvažili na sajam u Hannoveru suočeni su sa problemima druge vrste: dakako da se nitko od njih nije odvažio umiješati se među robote i automatske linije nego traže svoje mjesto među liferantima za takve proizvođače. Jer svaki od njih treba i pumpe, elektro-motore, brtvila i cijevi, trake, ventile, releje i što sve ne. No što hrvatski proizvođači mogu ponuditi a da budu konkurentni prije svega jeftinoj ponudi Kine ili Dalekog Istoka? Pomoćnica komercijalnog direktora "Elke" Lukrecija Matić ima jednostavan odgovor, zašto bi mušterija trebala izabrati "Elkin" kabel: "'Elkin' kabel je puno kvalitetniji, u to nema sumnje i to je najveća razlika. Onaj tko se imalo razumije u kablove, mislim da će prepoznati tu kvalitetu i da se onda neće ni buniti koji kabel da uzme i bez obzira na cijenu."

Na pitanje, koliko su proizvođači iz Hrvatske konkurentni, član uprave "Končara" Vladimir Plečko odgovara: "To je teško reći, rad kao rad naravno da nije konkurentan u odnosu na Kinu međutim ako se uz rad ne prodaje samo rad nego i znanje onda se tamo traže područja ili niše u kojima je kombinacija znanja i rada konkurentna. Hrvatska, zahvaljujući svojim tehnološkim znanjima, tradiciji u proizvodnji i još uvijek relativno pristojnoj cijeni rada u odnosu na druge nositelje visokih tehnologija, jest konkurentna za određene proizvode na određenim tržištima."

Jer, formalno, zapreka i proizvođačima iz Europe ući na tržište Hrvatske jedva da još ima - a na sreću, po mišljenju projektnog direktora "Dalekovoda" Daria Pirša, ni hrvaski proizvođači nemaju problema doći na tržište Europe: "Mislim da nemamo problema sa pristupom na europsko tržište. Mi godinama radimo sa njemačkim kupcem 'Pfistererom', a Slovenija je u Europskoj Uniji i dalje radimo sa Slovenijom kao što smo radili i prije njenogo pristupanja. Mislim da za dobar proizvod uz konkurentnu cijenu nebi smjelo biti problema."

No problem je druge vrste i Hrvatska je nešto zaboravila: magistar Plečko iz "Končara";"Hrvatska jest industrijska zemlja i trebala bi biti industrijska zemlja i da bi to trebalo podržavati. Mislim da danas to još nije dovoljno izraženo, da se previše oslanjamo na turizam i na strane investicije koje će riješiti problem ali bez naše vlastite ideje što ćemo sa sobom napraviti u budućnosti, teško da ćemo se održati."

Sa druge strane, na svjetskom i europskom tržištu je tu konkurenicja koja ima druge pretpostavke. Gospođa Matić iz "Elke" "Još uvijek smo u konkurenciji sa zemljama čije države puno više pomažu svojim izvoznicima tako da smo tu stvarno prepušteni sami sebi i ne osjećamo nekakvu veliku pomoć države."

Što je budućnost proizvođača iz Hrvatske? Gospodin Pirš iz "Dalekovoda": "Pa nekakvo fuzioniranje, dijela proizvodnje i tako dalje, isto kao što rade sve tvornice u Europi."

U "Končaru" se ipak nadaju ostati samostalni: "'Končar' za deset godina vidim kao jednu regionalnu firmu koja je u stanju proizvoditi opremu energetike i transporta, pojedinačne proizvode visokog tehnološkog nivoa, relativno složene poput tramvaja, vlaka ili veliki transformatori ili hidroelektrane - to je sve ono što Daleki Istok ne može biti konkurentan na našim tržištima, a za što je rad Zapadne Europe preskup da bi se mogao aplicirati u ovom dijelu Europe."

U tvornici kablova "Elka" su također uvjereni kako je izlaz samo u kvalitetnim kadrovima i znanju jer... "Budućnost kabelskih tvrtki koje žele opstati mislim da je upravo u specijalizaciji, dakle u orijentaciji na neke specijalne proizvode koje ne može raditi bilo koja tvrtka negdje u garaži ili u podrumu kao što je upravo slučaj sa tim instalacijskim materijalima koji se stvarno mogu proizvesti na jednom stroju."