1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Richterova retrospektiva u Düsseldorfu

Gerhard Richter pripada među najskuplje umjetnike u svijetu. Kunstsammlung Nordrhein-Westfalen u Duesselodrfu priredio je u suradnji s popularnim umjetnikom retrospektivu s preko 100 njegovih djela koja se mogu vidjeti do sredine svibnja.

Gerhard Richter.

Gerhard Richter.

Kad èasopis ”Capital” sastavi rang-listu umjetnika za kolekcionare i mešetare, na prvom je mjestu Richter. Na dražbi za obnovu dresdenskih muezja ošteæenih u poplavi jedna je Richterova slika prodana za 2 milijuna i 600 tisuæa eura. Njujorški Muzej moderne umjetnosti MoMA prije tri je godine slavio 70. roðendan ovoga umjetnika retrospektivom koja je pokazana i u Chicagu, San Franciscu i Washingtonu. Ali, ne i u Njemaèkoj. Zbog toga je muzej Kunstsammlung Nordrhein-Westfalen u Duesselodrfu odluèio u suradnji s Richterom napraviti vlastitu retrospektivu, koja je otvorena prije tjedan dana i koja se tamo može vidjeti do 16. svibnja, nakon èega æe preseliti u Muenchen i Japan.

Na poèetku je slikao uobièajene junake socijalistièkoga realizma. Onda je Gerhard Richter 1959., kad mu je bilo nešto više od 20 godina, otišao na documentu u Kassel. Tamo je otkrio amerièkog ekspresionista Jacksona Pollocka i shvatio što znaèi slikarstvo.

Još prije izgradnje Berlinskoga zida Richter je napustio bivši DDR. Nastanio se u Duesseldorfu gdje je skupa sa Sigmarom Polkeom, Guentherom Ueckerom i Blinkyjem Palermom uzburkao umjetnièku scenu. U vrijeme happeninga i akcija pokazali su u jednoj trgovini namještaja što podrazumijevaju pod umjetnošæu. Kasnije je Richter o tim godinama proboja - oko 1963. – govorio kao o vlastitoj ”odbaèenoj koži”.

Richter nikad nije bio netko tko bi ostao vjeran jednom stilu. Kao i mladi Brecht izgleda da je umjetnièkom svijetu rekao: ”U meni imate nekoga na komu ne možete graditi.” Svoje rane radove nastale u bivšem DDR-u sam je spalio.

Kako èesto se u posljednjih 30 godina èula parola: slikarstvo je mrtvo. To je utjecalo i na Richtera, ali onda je on pokazao kako živo može biti slikarstvo za koje je reèeno da je mrtvo.

U svojoj nevjerojatnoj karijeri Richter je više puta zapadao u krizu. Na kraju mu se nije svidjela ni faza ”sivo na sivom”, osjeæao se kao u slijepoj ulici. A više je puta nepravedno nazivan kameleonom, èime je umjetnièka scena oznaèavala njegovo stalno mijenanje kuta gledanja. O tomu Dietmar Elger, sastavljaè popisa Richterovih djela:

”Taj ga naziv prati. Mislim da ga on mrzi. Ali, izraz je jednom pao i to se onda nastavlja. A on ga ne voli jer je to pomalo omalovažavajuæe.”

Kunstsammlung Nordrhein-Westfalen pokazuje više od 100 djela umjetnika koji trenutno živi u Koelnu. Posjetitelji imaju priliku vidjeti i Richterova djela u staklu. A staklo se lako pretvara u zrcalo, èime smo kod stare metafore slikarstva i pitanja ”što je istina?”, ”što je realno?”. Richter stavlja više staklenih poloèa jednu iza druge, promatraè kroz njih vidi, ali na svakoj ploèi vidi i vlastitu sliku u zrcalu.

Richter ne iznenaðuje samo kod materijala. Izložba pokazuje da u svom ateljeu prati i duh vremena. Tu su slike koje podsjeæaju na rad u atomskom znanstvenom centru. O tomu direktor muzeja Armin Zweite:

”2000. je nastala jedna grafika – Pogled u atom. Fizièari u Augsburgu su razvili naèin kako da uz pomoæ radio-mikroskopa naprave fotografiju atoma.”

Ta fotografija je za Richtera bila povod da napravi sliku divovskih dimenzija – 9 sa 9 metara. Naziv je ”Stroncij”. To je studija heksagonalnih oblika. Putovanje u nano-svijet. Možda se umjetnik time ponovo kreæe prema slijepoj ulici, kao i u svojoj sivoj fazi. Jer, kristalni oblici nisu prikladni za duže razdoblje u biografiji umjetnika. Oni su hladni poput slika kaleidoskopa. U tomu ništa ne može promijeniti ni velièina slike:

”Gerhard Richter se u biti uvijek iznova bavi slikom realnosti. On sigurno ne sumnja u stvarnost, nego u sliku koju mi o njoj imamo. A moramo se prisjetiti europske povijesti i èinjenice da je u biti do Kopernika vidljivost i opipljivost svijeta oko nas definirala i našu sliku svijeta.”

Retrospektiva u Kunstsammlungu Nordrhein-Westfalen nudi uvid u èitavo djelo jednog do najvažnijih suvremenih umjetnika. Mogu se naæi primjeri za sve njegove varijante u stilu: od fotografskog realista preko sive faze do eksplozije boja. Armin Zweite je uspio postaviti jedna nasuprot drugih djela koja su srodna, a potjeèu iz razlièitih faza.

Richter razmišlja i o oslikavanju jednog prozora Koelnske katedrale, velièine oko 100 èetvornih metara. Zašto ga staklo tako fascinira?

”Ne mogu vam objasniti zašto me staklo tako fascinira. Ali, eto zanima me. A to s Koelnskom katedralom to bi naravno bilo velika stvar, ako bi uspjelo.”

Richter je slikar koji ne želi iskorištavati svoju uspješnost. Skroman je i suzdržan, nije guru poput Beuysa. I nije netko tko nameæe svoj umjetnièki ego, kao neki od njegovih kolega. Jednom je o sebi rekao: ”Ja sam prosjeèno zdrav, prosjeèno visok, prosjeèno zgodan. To spominjem jer èovjek tako mora izgledati da bi slikao dobre slike.”