1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Riža kao izvor vitamina A

Nedostatak vitamina A često je u siromašnim zemljama uzrok bolesti pa i smrti djece. Svake godine zbog toga vid izgubi oko pola milijuna djece, a oko 6000 čak umre. To bi trebala promijeniti nova, genski promijenjena riža, koja u svom zrnu skuplja vitamin A. No, premda je namjera genetičara hvale vrijedna, organizacija za zaštitu okoliša Greenpeace upozorava na moguće loše posljedice za covjeka i okoliš.

default

«Isprva to jako dobro zvuči. No, kada samo malo bolje razmislite, shvatite da se rižu ne može smatrati namirnicom koja bi mogla pokriti potrebe za vitaminom A», kaže Christoph Then, koji je surađivao na studiji organizacije za zaštitu okoliša Greenpeace. U središtu kritike našlo se olako postupanje s kloniranjem. Na taj bi se način mogao poticati razvoj poljoprivrednih monokultura, no, s druge strane, još nisu dovoljno istražene moguće opasnosti za okoliš.

To se, kažu ekološke organizacije, naročito odnosi na vrlo rizičan pokušaj da se jednom namirnicom pokrije potreba za što više hranjivih tvari. Jer, kako kažu, ljudi u zemljama u razvoju u prehrani su orijentirani na samo jednu biljnu vrstu, te je jedna lošija berba ili žetva dovoljna za opću glad.

Greenpeace alternativu vidi u strategiji Svjetske zdravstvene organizacije, koja u brojnim zemljama Trećeg svijeta potiče uravnoteženu prehranu. Tako se manjak vitamin A može ublažiti primjerice raznim vrstama povrća ili ulja. Dodajmo tome da Svjetska zdravstvena organizacija godišnje podijeli vitaminskih kapsula u vrijednosti od oko 100 milijuna dolara.

S tim se argumentima ne slaže profesor Ingo Potrykus sa Sveučilišta u Zuerichu. I sam je sudjelovao u projektu razvoja genetski modificiran riže «Golden Rice»: «Naravno da postoji čitav niz tradicionalnih mogućnosti za borbu protiv manjka vitamina A, i na tome se intenzivno radi. Sve je to dobro i od velike pomoći, no nije dovoljno.»

Ovaj se znanstvenik nada da će taj dio koji nedostaje moći biti popunjen upravo rižom. Zato se zalagao da «Golden Rice» do daljnjega ostane nekomercijalni projekt. Iako je kao sponzora istraživanja uspio dobiti «Syngentu», veliki međunarodni agrarni koncern, odmah im je postavio i jedan važan uvjet – ugovorom je ishodio jamstvo da seljaci čiji prihodi ne prelaze određenu minimalnu granicu, budu oslobođeni troškova licence za patentirani usjev. To znači: ako seljaci jednom kupe rižu, pri ponovnom sijanju ne moraju vlasniku patenta ponovno plaćati pristojbe.

Znanstvenici ističu još jednu prednost koju donosi «Golden Rice» - nova generacija riže ima naime puno veći udio pro-vitamina A. To potvrđuje i Christoph Then iz Greenpeacea. No, on smatra da je rizik ipak prevelik, te da bi posljedice za okoliš mogle biti neslućeno loše: «Općenito, ugradnja pojedinih genskih sekvenci nikad ne prolazi bez popratnih pojava. U najvećem broju slučajeva zabilježene su promjene u izmjeni tvari kod dotičnih organizama. Tada je naravno moguće nastajanja tvari koje uopće ne želimo. Kod riže su, primjerice, nastale stvari koje uopće nismo planirali dobiti.»

Tako se, kaže Then, može dogoditi da određena biljka, uslijed takvih promjena, izgubi svoju otpornost na određene štetne čimbenike. To je već primjećeno u drugim pokušajima, a posljedice su bile fatalne – veliki podbačaji u žetvi ili berbi, te nenadoknadive štete u prirodnoj ravnoteži. A kada se ta neželjena djelovanja pokažu na riži, već će biti prekasno. Tako ne bi bile ugrožene samo žetve, već čitav eko-sustav.

No, Christoph Ten ne tvrdi da će se situacija tako razvijati. Budući da s projektom «Golden Rice» ima vrlo malo iskustva, nije mogao reći ništa konkretnije o mogućim opasnostima. No, isto tako ovaj znanstvenik ne bi ni u kom slučaju podržao takvu sjetvu: «Na kraju će ljudi koji pate od bolesti uzrokovanih određenim manjkom u organizmu, o primjeni ove metode morati odlučivati na licu mjesta. Za sada je metoda genetskog modificiranja nedovoljno egzaktna.»