'Revolucija živi tako dugo dok živimo i mi'

U libanonskom glavnom gradu Bejrutu je pala noć. Mlada Sirijka Sofie Haddad gleda kroz prozor i pjeva: "Prosvjedujemo mirno ispred sveučilišta i glasno uzvikujemo: Sloboda! Ujedinjenim glasovima više se ne bojimo smrti. Prošlo je doba ropstva." Tu je pjesmu napisala 2011. godine za revoluciju u Siriji.

Sofie Haddad nije njezino pravo ime. Njezin osmjeh je tužan. Prije godinu dana je iz Sirije pobjegla u Libanon. Njezina priča se razlikuje od priče većine od 1,1 milijuna sirijskih izbjeglica koje su također stigle u tu zemlju. Njezino pravo ime se nalazi na tjeralici režima predsjednika Assada, a i teroristička organizacija "Islamska država" bi ju radije vidjela mrtvu nego živu. "Više ne vjerujem nikome u Siriji. Za mene nije sigurno ako se vratim prije kraja rata", kaže Sofie.

Prije četiri godine (naslovna fotografija: prosvjed protiv Assada) su mladi Sirijci oduševljeno pratili rušenje režima u Tunisu i Egiptu. Sofie je tada imala 22 godine, studirala arheologiju i planirala zajedno s drugim studentima prosvjede na "Dan gnjeva" ispred sirijskog Ministarstva unutarnjih poslova u Damasku: "Večer prije toga ležala sam u krevetu i buljila u strop. Što će se dogoditi? Znala sam da je režim brutalan. Ali čvrsto sam vjerovala da će naša mirna revolucija pobijediti." Idućeg jutra je doživjela razočarenje. Kada su se sirijski studenti okupili, pred Ministarstvom su već čekali vojnici. Rastjerali su prosvjednike gumenim palicama. Sofie je prošla bez ozljeda.

Kraj mirne revolucije

U ožujku su uslijedili prosvjedi u gradu Deraa na jugu Sirije. Ondje je po prvi put pucano u demonstrante. Ubijene su četiri osobe - prve žrtve revolucije. "Bilo nam je jasno da ćemo slobodu platiti našom krvi. Da će nas zatvarati, mučiti i ubijati. No mi smo bili spremni na to", kaže Sofie. Nakon što je sve više ljudi u Deri, Homsu i drugim gradovima izgubilo živote, ona je donijela riskantnu odluku: počela je zajedno s novoosnovanom "Slobodnom sirijskom vojskom" (FSA) krijumčariti medicinsku pomoć i hranu u okupirana područja. FSA se sastojala od dezertera iz sirijske državne vojske.

2012. godine Sofie, koja je kamerom bilježila slike rata, u Homsu je vlastitim očima vidjela prave razmjere sukoba između FSA i sirijskog režima. "Ušla sam u grad smrti. Režim je stalno bombardirao čitave četvrti iz zraka. Gdje god sam pogledala vidjela sam ruševine i zapaljene kuće. Sirijski građanski rat je počeo." Tijekom 2012. sirijski režim je ponovo osvojio vojna uporišta koja je zauzeo FSA. Oružani otpor je slabio. Nakon toga su zapovjedništvo preuzele islamističke skupine, poput dobro organizirane Nusra Fronte. Njezin zapovjednik je obećao da njihov cilj nije osnivanje islamske države. I Sofie je počela raditi za njih.

Hajka na medijske aktiviste

Ona je godinu i pol krijumčarila i snimala pod zaštitom FSA i Nusra Fronte. No nije se osjećala sigurnom. Jer, više iskusnih aktivista je ubijeno s leđa. Glavni osumnjičenik za ta ubojstva bila je organizacija koja je početkom 2014. još bila prilično nepoznata u Siriji: Islamska država. No aktivisti su ubijani i na područjima pod nadzorom FSA. "Mi smo kao medijski aktivisti pokušali prenositi istinu o ratu u Siriji. I otkrili smo da i u redovima FSA ima izdajnika koji su surađivali sa sirijskim režimom. Oni su nas htjeli ukloniti", priča Sofie. U strahu za život ona je u ožujku 2014. pobjegla u Libanon. Kaže da je u istom tom mjesecu ubijeno 76 aktivista i članova FSA, među kojima i njezin zaručnik Ahmad.

Prošla je godina dana. Kada ju netko upita što je još ostalo od revolucije u Siriji, ona samouvjereno odgovara: "Ja i svi drugi koji žive u inozemstvu. Tko želi održati revoluciju, mora preživjeti. Jednog dana, kada završi rat, prikupit ćemo dovoljno snage kako bismo izgradili našu zemlju."

A do tada će Sofie pomagati sirijskim izbjeglicama. U Libanonu nudi glazbenu terapiju za sirijske žene i djecu koji, kao i ona sama, pate od ratnih trauma.