Revitalizacija političke karijere na račun manjinskih prava

Golema pozornost koju je u hrvatskoj javnosti dobila referendumska inicijativa da se zastupnici nacionalnih manjina biraju temeljem općeg prava glasa s građanskih lista, a ne više u posebnoj izbornoj jedinici, obrnuto je proporcionalna političkoj marginalnosti njezina predlagatelja Ante Đapića, bivšeg predsjednika HSP-a. Inicijativa je dobila dodatan zamah nakon što joj se pridružila Željka Markić sa svojom udrugom "U ime obitelji", koja se već dokazala iznimno uspješnom organizacijom referenduma o braku prije nekoliko godina.

Upitan o razlozima zbog kojih je pokrenuo ovu inicijativu, Đapić se vratio u 2003. godinu, kada je nakon parlamentarnih izbora tadašnji šef HDZ-a Ivo Sander za koalicijske partnere, umjesto njegovog HSP-a, uzeo SDSS, čime je, po Đapićevom mišljenju, "prvi put izigrana volja birača". Tada je, nastavlja Đapić, stupio na snagu "bastardni zakon" o izboru zastupnika manjina, kojim je osigurana "nadzastupljenost" manjinskih birača, čiji su zastupnici s "pet puta manjim brojem glasova" dobili saborske mandate s punim političkim mandatom. "Takav sustav ne postoji nigdje u Europi, ni u jednoj državi, nego samo u Hrvatskoj. Nigdje u Europi manjine nisu ustavna kategorija kao u Hrvatskoj, niti ijedna druga zemlja ima ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, što je relikt bivših vremena. Svi hrvatski građani moraju imati jednaka prava i obveze", uvjerava Đapić.

Neposredan povod za ovu inicijativu Đapić je pronašao u nedavnom uklanjanju HOS-ove ploče iz Jasenovca i aktivnoj ulozi čelnika SDSS-a Milorada Pupovca i zastupnika talijanske manjine Furija Radina u tome. Riječ je o svojevrsnoj Đapićevoj osveti Pupovcu i Radinu, što Đapić, uostalom, i ne krije. "Tko je Radin da bi mogao arbitrirati gdje smije biti ploča HOS-a u Hrvatskoj? Zato smo tome odlučili stati na kraj. Tjerali su zeca, a istjerali lisicu", rezolutan je ovaj nekoć utjecajan političar, koji očito uživa što je ponovno u središtu pozornosti. Đapić je uvjeren da će za svoj projekt dobiti "široku potporu", ponajprije braniteljskih udruga i braniteljske populacije, a tvrdi da već ima potporu pravnih stručnjaka, koji će osigurati da se inicijativa provede u skladu s referendumskim pravilima. 

Pravo glasa samo za 'dobre Hrvate'

Đapićeva inicijativa istodobno dovodi premijera Plenkovića u nezahvalnu poziciju, s obzirom na to da njegova vladajuća većina ovisi upravo o glasovima zastupnika manjina, čiji legitimitet Đapić osporava, iako je desni dio HDZ-a sigurno nezadovoljan takvom suradnjom i ne bi imao ništa protiv smanjenja prava manjina.

No profesor i politički analitičar Ivan Rimac ocjenjuje da je ovdje ponajprije riječ o pokušaju revitalizacije Đapićeve političke karijere. "Postavljanje HOS-ove ploče u Jasenovcu bio je prvi korak. U istom kontekstu sada se pojavljuje inicijativa kojom se osporava pravo nacionalnim manjinama da biraju svoje saborske zastupnike. Đapić zagovara netolerantnu tezu prema kojoj svi mogu imati pravo glasa ako razmišljaju kao 'dobri Hrvati', a argument koji pritom koristi, da manjinski zastupnici predstavljaju jezičac na vagi pri formiranju vlasti, samo je dokaz netolerancije hrvatske politike", objašnjava Rimac.

Đapić, po mišljenju ovog analitičara, otvoreno iskazuje neprijateljstvo i nesnošljivost prema predstavnicima srpske manjine, no ključnim smatra Đapićev stav da manjinski zastupnici mogu konzumirati svoja prava jedino ako se slažu s njegovim ideološkim stavom. "Zato se iza zahtjeva za redefiniranjem djelovanja manjinskih zastupnika krije pokušaj da se njihova prava ne samo umanje, nego i potpuno negiraju, po uzoru na modele koje smo imali kod nekih drugih totalitarnih režima. Sam model što ga predlaže nije toliko vezan za ideološke osnove Đapićeve stranke, nego za reproduciranje modela političke podobnosti kakav smo imali za vrijeme komunizma", podvlači Rimac.

Definiranje nove političke podobnosti

Zanimljivo je da se ovom inicijativom predlaže upravo onakav model izbora manjinskih zastupnika kakav postoji u Srbiji, koji ne poznaje zajamčeno mjesto za hrvatskog zastupnika, zbog čega je Hrvatska svojedobno blokirala otvaranje Poglavlja 23 pregovora Srbije i EU-a.

Rimac objašnjava da Đapić ne slijedi logiku službene politike prema susjednim zemljama kada je riječ o pravima tamošnjih Hrvata, jer njegova politička agenda "zagovara granice izvan današnjih granica Hrvatske". Smatra da će zato biti zanimljivo vidjeti kako će reagirati službena politika, koja je dosad bila vrlo snishodljiva prema Đapićevim ispadima, poput ploče s ustaškim pozdravom.

Rimac se slaže da ova inicijativa stavlja Plenkovića pod "izvjestan pritisak", premda smatra da najveća opasnost za premijera ne dolazi od unutarstranačke desnice, nego od angažmana Crkve i njezinog zagovaranja političkih promjena "koje su na tragu definiranja nove političke podobnosti, povezane s ideologijom iz nekih bivših vremena". Upravo angažman Željke Markić i njezine udruge, bliske Crkvi, Rimac vidi kao realan problem za Plenkovića, jer se, kako ocjenjuje, već pokazalo da je Plenković nesklon potezima koje bi kritizirala Crkva.

Rimac uopće ne dvoji da je riječ o neustavnoj inicijativi, s obzirom na to da Hrvatska u preambuli Ustava ima precizno definirano koje se nacionalne manjine smatraju autohtonima i koje imaju pravo na političku zastupljenost. "Ovdje je problem što se ova inicijativa ne temelji na zahtjevu da se manjinski zastupnici uklone iz političkog života, nego da im se smanje prava na razinu koju im želi dopustiti većina. Upravo u tome vidljiva je sva nedemokratičnost ovog postupka", zaključuje Rimac.

Fanatični antiliberalizam

Vuk Perišić, ugledni riječki publicist i liberalni komentator, uzroke najnovije referendumske inicijative pronalazi u "dubokom i fanatičnom antiliberalizmu". "Ovdje nije riječ samo o nacionalizmu, jer Đapić tvrdi da je nedopustivo da u Hrvatskoj žive ljudi koji nisu politički Hrvati. Zašto ne bismo dopustili da u Hrvatskoj žive ljudi koji se osjećaju kako god žele? Đapićeve namjere, dakle, puno su šire od klasičnog etničkog sukoba između većine i manjine. Riječ je o antidemokratskom trendu, koji nije prisutan samo u Hrvatskoj i koji prijeti pravima pojedinaca i slobodi građana", smatra Perišić.

Bi li se predstavnici manjina trebali izuzeti kada se odlučuje o formiranju parlamentarne većine? "Nipošto, jer bi to bilo krajnje antidemokratski. Dok god je Hrvatska ustrojena kao nacionalna, odnosno etnička država većine, manjine moraju biti zaštićene. Da je Hrvatska građanska država, onda bi cijela ova priča bila suvišna", objašnjava Perišić.

Na pitanje je li ova materija pogodna za referendumsko odlučivanje, Perišić odgovara niječno. Štoviše, Perišić referendum smatra jednim od najnedemokratskijih instituta, ističući da postoje vrednote koje nitko ne bi smio dovoditi u pitanje, ni parlament, pa ni građani na referendumu. U takve vrednote, po njegovom mišljenju, spadaju zaštita manjina, prava pojedinca i zabrana smrtne kazne, jer riječ je o civilizacijskim vrijednostima.

Kako će se ova inicijativa odraziti na međunarodni položaj Hrvatske, osobito položaj u EU-u, odakle su već stizale kritike zbog nedemokratskih tendencija? Perišić ne samo da pretpostavlja da će takvih kritika od strane zapadnih diplomata biti, nego ih i priželjkuje. "Zapadni diplomati su jedini demokratski faktor u Hrvatskoj. Da nema međunarodnog pritiska koji traje od početka devedesetih, Hrvatska bi vjerojatno potonula u otvorenu nacionalističku diktaturu", pesimističan je Perišić.