1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Referendumi kao oružje protiv populista

CDU se u svom programu zalaže za sprječavanje referenduma na saveznoj razini. Strah od vlastitog naroda je samo voda na mlin populista.

Nijemci nisu odlučivali na referendumu o uvođenju eura, o ugovorima Europske unije, o kandidatima za njemačkog predsjednika, a ni o odnosu prema milijunima izbjeglica. Njemački Ustav ne poznaje mogućnost da građani interveniraju pri važnim političkim pitanjima na nacionalnoj razini i da mogu korigirati ono što im se ne dopada. Referendumi na saveznom razini ne postoje zbog povijesnih iskustava Vajmarske Republike, koja su u konačnici omogućila Hitleru dolazak na vlast. Ustav, donesen nakon Drugog svjetskog rata, dozvoljava Nijemcima samo da svake četiri godine biraju između stranaka koje tada, takoreći kao predstavnici građana - donose sve odluke. Ovakav politički sustav se naziva reprezentativna demokracija.

Onaj tko ne želi samo birati svake četiri godine, mora se sam politički angažirati. Mogućnost za to postoji samo ukoliko pristupi nekoj političkoj stranci, čiji program najviše odgovora njegovim vlastitim predodžbama. Ukoliko "na tržištu" ne postoji stranka koja odgovara mišljenju nekog pojedinca, onda on može osnovati vlastitu stranku ili građansku inicijativu. Zbog toga jer su sve stranke, koje su egzistirale do 2015. godine, složno nastupale kada je riječ o prijemu izbjeglica, oni koji su se tome protivili su postali jaki i počeli su djelovati unutar desno-ekstremnog pokreta Pegida i desno-populističke Alternative za Njemačku (AfD) počevši prikupljati glasove nezadovoljnih.

„Fenomeni su to kojih možda uopće ne bi bilo kada bi postojala mogućnost raspisivanja referenduma na saveznoj razini", kaže Ralf-Uwe Beck iz udruge "Više demokracije". To gotovo jednoglasno misle i svi drugi vodeći politolozi. Hitno je potreban ventil, kaže Beck. "S jedne strane, kako bi teme koje politika ne zastupa došle na dnevni red. S druge strane bila bi to mogućnost da se politika zaustavi i korigira." Svugdje, gdje uopće ne postoji referendum ili postoje preveliki zahtjevi za njim, to ide na ruku populistima i pomaže im u formulaciji svojih radikalnih promjena i da ih slijede, kažu stručnjaci. To prijeti Nizozemskoj s Geertom Wildersom i Francuskoj s Marine Le Pen.

Narod je opasan

Strah od politički pogrešnih odluka donesenih referendumom je u nedavnoj prošlosti potkrijepljen obiljem argumenata: Kada je gorio jedan centar za azilante građani su stajali ispred njega i pljeskali. Jedna desno-populistička stranka kao što je Alternativa za Njemačku je izabrana u nekoliko parlamenata u njemačkim saveznim zemljama. Zbog ovakvog razvoja stanja Kršćansko-demokratska unija (CDU) se protivi održavanju referenduma na nacionalnoj razini.

Lokalni CDU u Ravensbergu uoči početka stranačkog kongresa CDU-a podnio je zahtjev u kojem traži da CDU i dalje ostane pri anti-referendumskom stavu koji zastupa već desetljećima. Međutim CDU je s ovom pozicijom u međuvremenu usamljen. Svi drugi zastupnički klubovi u Bundestagu, SPD, Ljevica i Zeleni se zalažu za mogućnost raspisivanja referenduma na saveznoj razini.

Nedavno se u anketi obavljenoj unutar stranke-partnera CDU-a, Kršćansko-socijalnoj uniji 68,8 posto članova izjasnilo za mogućnost raspisivanja referenduma. Članovi CSU-a nedvosmisleno sada navode: " Direktno sudjelovanje građana u donošenju odluka stabilizira politički sustav."

Iskustva u Bavarskoj

Deutschland Freistaat Bayern Schild Symbolbild (Imago/R. Peters)

Posebna pravila u Bavarskoj

Bavarski Ustavni sud odbio je u studenom neobvezujući savjetodavni referendum, koji je CSU uveo u Bavarskoj od 01. ožujka 2015. godine. Jer da ova mjera nije u skladu s ustavom. "Odbijanjem samo treba biti spriječeno to da savjetodavni referendum bude organiziran od strane vlade”, navedeno je u odluci Suda. Građani, prema odluci, smiju takve referendume sami pokretati. Dakle oni smiju biti pokrenuti "odozdo".

Bavarska je od 1946. godine njemačka savezna zemlja u kojoj se održava većina referenduma (na razini savezne zemlje/pokrajine - op. red.). Na njima su više puta su izglasane neke odluke, koje se vladajućem CSU možda nisu dopadale. Kao što je primjerice odluka većine građana protiv pušenja na javnim mjestima.

Bavarski ministar unutarnjih poslova Joachim Herrmann u intervjuu za Deutsche Welle povlači pozitivnu bilancu: "Mi smo na takvim referendumima osjetili da je ovakva vrta izjašnjavanja prihvaćena." I kada je riječ o spornim stvarima važi sljedeće: "Mi stoga ne vidimo negativan razvoj događaja u našoj zemlji zbog ovog velikog broja plebiscita." I na pitanje kada bi CDU kao sestrinska stranka CSU-a, mogla okončati svoju blokadu održavanja referenduma na nacionalnoj razini, Hermann pokušava ostati diplomatičan kada kaže: "To još uvijek ne znam. To CDU mora sam odlučiti."

Od "dobrog" i "lošeg" procesa referenduma

Hermann Heußner, profesor javnog prava na Sveučilištu u Osnabrücku, s obzirom na izbore u SAD-u, kaže da ne samo na referendumima, nego i na izborima može doći do iznenađenja. "Ne možemo argumentirati tako što ćemo govoriti o dobrim izborima i zlim referendumima, već u oba slučaja uvijek sve ovisi o tome da se postupak dobro osmisli."

U brojnim razgovorima s vodećim politolozima u Njemačkoj većina zagovara referendum, koji će u procesu odlučivanja obavezno pratiti Ustavni sud i Parlament. Svi željeni referendumi moraju biti u skladu s Njemačkim ustavom, a to uvijek kontrolira Ustavni sud. Tako građani primjerice ne bi mogli odlučivati o tome treba li Njemačka izići iz EU-a ili o uvođenju smrtne kazne.

"I onda tako možemo pokazati granice populistima, koji u prvi plan guraju brojne populističke motive pozivajući na održavanje referenduma", kaže Heußner.

Referendumi, koji funkcioniraju, mogu biti pokrenuti ili "odozdo", dakle od samih građana ili "odozgo", dakle od vlade. Za "odozgo" se zalaže Frank Decker, profesor sa Sveučilišta u Bonnu: "Za postupak pokrenut odozdo imamo problem. Takve postupke najčešće iniciraju manjine. I to su prije svega oporbene manjine."

Everhard Holtmann sa Sveučilišta Halle-Wittenberg dodaje da je direktna demokracija daleko podložnija utjecajima raznih interesnih grupa i da u njoj više profitiraju elite. "Empirijske studije pokazuju da upravo oni građani, koji imaju dobre resurse, relativno dobre prihode, dobro obrazovanje i relativno dobro društveno samopouzdanje, natprosječno često sudjeluju na plebiscitima." Socijalno slabije grupe građana zaostaju.

Referendum zahtijeva više angažmana od građana

Deutschland Bundestag Armenienresolution Abstimmung (Getty Images/AFP/S. Gallup)

Ni isključiti parlament

Svi zagovornici održavanja referenduma se slažu u tome da referendumi dosadašnji reprezentativni sustav ne zamjenjuju, nego ga dopunjuju. Udruga "Više demokracije" je uz to razvilo model koji trenutno ima najviše sljedbenika.

No Ralf-Uwe Beck iz Udruženja "Više demokracije" upozorava: "S direktnom demokracijom se ne smije djelovati u afektu". Tako između građana i Parlamenta treba postojati jedna vrsta "ping-pong"-procesa. I to u tri koraka. Najprije građani podnose zahtjev za glasanjem. Ukoliko je broj neophodnih glasova dovoljan održava se glasanje. Rezultat se dostavlja Bundestagu koji onda smije predložiti alternativna kompromisna rješenja. O tom prijedlogu onda glasaju isključivo građani. Prednost ovog postupka je sljedeća: tu su neizostavne rasprave , detaljne rasprave sa pro i kontra argumentima i nema konačnih, tvrdih "Da-Ne-odluka" kao u Velikoj Britaniji u slučaju Brexita.

 

Preporuka uredništva