Razmišljanje kao plan B

Prilikom njegova rođenja 11. rujna 1903.godine Adorno je naslijedio prije svega strast za glazbom. Njegova majka bila je pjevačica u Beču, a njegov otac, židovski trgovac vinom, poticao je glazbeno obrazovanje svog sina od samoga početka.

Tako je Adorno imao satove klavira i skladanja, a počeo se baviti glazbom još za vrijeme školskih dana. U ranoj mladosti komponirao je kvartete za gudače i orkestar, a pisao je i za brojne muzičke časopise. Paralelno je studirao filozofiju i sociologiju na sveučilištu gdje je doktorirao, a imao je tek 21-u godinu.

Adorno bježi pred nacistima

Adornovi glazbeni uspjesi su izostali, pa se koncentrirao na plan B – a to je bilo razmišljanje, raspravljanje i pisanje. Postao je docent za filozofiju sve dok mu nacisti zbog njegova židovskog podrijetla nisu oduzeli pravo na predavanje.

1934. godine Adorno odlazi u Oxford, a nešto kasnije u SAD. U New Yorku nalazi zaposlenje na Institutu za socijalna istraživanja – i tamo je ponovno susreo svoje starog znalca koji će i dalje utjecati na njegovo djelo, a to je bio filozof Max Horkheimer.

Osnivanje Frankfurtske škole

Nakon povratka u Njemačku, Adorno 1949. godine zajedno s Horkheimerom osniva Frankfurtski Institut za socijalna istraživanja kojeg su nacisti tijekom rata zatvorili i većim dijelom uništili. Zajedno su osnovali Frankfurtsku školu – pravac razmišljanja koji se na kritičan način bavio društvom.

Dugo vremena Adorno je bio najvažniji predstavnik “novih ljevičara”. Međutim, odbio je sudjelovati u prosvjedima studenata 1968. godine. Adorno nije htio dijeliti kritiku na račun vodeće pozicije SAD-a, jer je i sam u toj zemlji našao utočište kao emigrant.

Studentski prosvjedi

To je dovelo i do prekida odnosa sa studentima. Nakon nekoliko pobuna na sveučilištu i na predavanjima, Adorno je otkazao nastavu. Kada su studenti zauzeli Institut dao je isprazniti prostorije i teškoga srca predao prijavu policiji. Na sudskom procesu Adorno je dao iskaz protiv studenata koji su mu tako mnogo značili.

Samo nekoliko dana nakon toga, 6. kolovoza 1969.godine Adorno umire od srčanog udara na izletu u Švicarskoj.

Prije nekoliko godina njegovo naslijeđe i njegova djela našla su trajno mjesto, a to je Institut za socijalna istraživanja u Frankfurtu u kojem je 2006. godine otvoren i novi Adornov arhiv.

Njegova najvažnija djela su Dijalektika prosvjetiteljstva, Filozofija nove glazbe, Autoritarna osobnost, Minima Moralia, Negativna dijalektika i Estetska teorija.

Među najpoznatijim citatima ostali su u sjećenju: „Zadaća umjetnosti danas je unijeti red u kaos“, „Nakon Auschwitza napisati pjesmu je barbarski čin“, „Što koristi zdravlje ako je čovjek idiot…“, „Ne postoji pravi život u pogrešnom“ i „Kod nekih je već drskost kada kažu ‚ja’“.

Autor: Alen Legović

Od. ur.: sm