1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Razlike između muškaraca i žena: odgoj ili naslijeđe

Postoje li tipično muške i tipično ženske osobine? Istraživači ljudskog mozga, biolozi i liječnici kažu da postoje, istodobno potvrđujući da ovakvo tumačenje ne igra ulogu kad je riječ o šansama i mogućnostima spolova.

default

Scena iz filma "Zašto muškarci ne slušaju, a žene ne znaju parkirti". (Leander Haußmann)

O razlici između žene i muškarca vjerojatno se govori od kada je čovječanstva. Brojne knjige na ovu temu nalaze se na hit-listama, no ne daju ključan odgovor. Koliko su ove navodno »tipično ženske» ili «tipično muške» sposobnosti i način ponašanja uistinu zasnovane na biološkoj strukturi, a koliko se toga stekne odgojem?

Prof. Onur Güntürkün: «Vjerojatno nije bilo doba u ljudskoj povijesti u kojoj tema «muškarac i žena» nije bila zasuta klišejima. Sadržaji literature koja se trenutno nalazi na tržištu većim dijelom su puni neugodnosti. Karakteristično je za te knjige da su one, kao i uvijek, pune nekakvih priča u kojima ima djelić istine, ali koji se onda generalizira, i to na potpuno nedopustiv način».

Istraživanje ženskog i muškog mozga

Prof. Onur Güntürkün je biolog i psiholog na Bochumskom sveučilištu. Specijalizirao je na istraživanju muškog i ženskog mozga. Njegova je spoznaja:

«Ne možemo reći: ’Nema bioloških razlika!' Ima ih. Ali, s druge strane ne možemo niti tvrditi: 'Time što ove razlike postoje, sudbina je muškaraca i žena zapečaćena.' To nije tako. Mi smo zapravo apsolutno slobodni.»

Društvo određuje razvoj

Ova sloboda, međutim, postoji samo u teorijii, misli američka sociologinja prof. Heather Hofmeister. Jer društvo, u kojem se čovjek rodi, određuje kako će se čovjekove sposobnosti razvijati. To, primjerice, pokazuje raširena pretpostavka da su žene na matematičkim i prirodno-znanstvenim područjima u osnovi manje talentirane od muškaraca. Ovaj kliše se jasno negativno odražava na razvoj djevojčica:

Žena za računalom u uredu

Žene zarađuju manje od muškaraca

Heather Hofmeister: «Naravno da su i žene matematički nadarene. Često su tu djevojčice čak i bolje od dječaka. Ali, njih društvo čini nesigurnima na način da im stalno podmeće zrcalo gdje piše: 'Djevojčice to ne mogu'. Ima čak i lutaka koje su programirane da izgovaraju: 'Matematika je stvarno teška!' Društvo mlade ljude ometa u važnim razvojnim mogućnostima, i to samo zbog njihove spolne pripadnosti. Za takav stav nema nekog pametnog objašnjenja.»

Predrasude o matematici

Istraživač ljudskog mozga Onur Güntürkün ispitivao je predrasude o matematičkim sposobnostima i došao do iznenađujućih rezultata: da muškarci doduše češće postižu bolje rezultate kod rješavanja zadaća vezanih uz prostor, ali samo u određenom vremenskom periodu.

«Mogli smo, naime, dokazati da su žene za vrijeme svoje mjesečnice jednako dobro rješavale zadatke kao i muškarci. To znači, da se ovdje radi samo o mitskom vjerovanju kako žene ne znaju matematiku. One ne znaju rješavati zadatke samo u određenom vremenu. Naime,negdje oko 20-og dana njihova ciklusa one su tu bile znatno lošije.»

Naslovnica knjige Leksikon zabluda o muškarcima i ženama

Naslovnica knjige "Leksikon zabluda o muškarcima i ženama"

Podijeljenost uloga sprječava razvoj društva

Sociologinja Hofmeister je uvjerena da postojanje čvrsto uglavljenih muško-ženskih uloga u velikoj mjeri sprječava napredak društva. Podijeljenost uloga, međutim, postoji i u navodno prosvijećenim i modernim zemljama. U Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj se djevojčice još uvijek prisiljavaju da se definiraju kroz ulogu «dobre majke». A s druge strane, na poslovno uspješne žene društvo sumnjičavo gleda. To objašnjava i vrlo nizak broj žena na visokim pozicijama u ovim zemljama, smatra prof. Henning Saß, voditelj medicinskog centra na Sveučilišnoj klinici u Aachenu:

«Na početku, kad krenu na medicinu, 65% studenata su žene. No na kraju, kad se pogleda koliko je njih postalo glavna ravnateljica, šefica odjela ili profesorica, dođe se do ispod 5 %.»

Ipak biološka uvjetovanost

Uzroci za to nisu samo društveni mehanizmi upravljanja. Ovaj liječnik vjeruje da su razlozi za ovakvu bilancu među inim i biološki uvjetovane razlike, koje igraju važnu ulogu:

«To je naravno vruće željezo. Upravo stoga što želimo unapređivati ravnopravnost spolova i ženama dati veće šanse. No, ja ipak mislim da se radi i o biološkoj uvjetovanosti. Sklonosti u ponašanje muškaraca su jače izražene u elementima kao što su borbenost, rivalstvo i agresija. Muškarci žele dominirati, žele se probiti, dokazivati, žele zauzeti ulogu vođe.»

Razlika bitna samo kod razmnožavanja

Prof. Wassilios Fthenakis, socijalni antropolog sa Sveučilišta Bozen, međutim misli da je biološka razlika između muškarca i žene relevantna samo kod razmnožavanja. Sve ostale osobine je konstruiralo društvo i kultura. Po njemu, već od malih nogu djeca usvajaju matrice ponašanja. Stoga su i pokušaji da se djeci pruže jednake šanse i omogući stjecanje istih iskustava, nudeći im identične igračke, morali propasti.

Odgojiteljica s djecom

Odgojiteljica s djecom

Istraživač obrazovanja je ispitivao razne dječje skupine i uvijek dolazio do istog rezultata: dečki, koji su se igrali s lutkama i parfemima, djevojčice koje su se zanimale za dizalice ili lego kockice, izolirani su od svojih kolega u grupi:

Pritisak grupe

Fthenakis: «Kad promatrate tu djecu i njihove sudbine, vidite da oni podliježu pritisku grupe koja im sugerira da ne pokazuju takvo ponašanje. Na taj se način djecu prisiljava ili da se onda igraju s odraslima, ili sami sa sobom tako da nitko ne primijeti što oni to rade, ili čak da svoje ponašanje negiraju. A to znači da lažu».

Fthenakis je razvio najnovije programe obrazovanja za pokrajine Hessen, Bavarsku i Južni Tirol. U njima on zahtijeva da se prekine s društveno ustaljenim strukturama već u početnom razvoju djetetova odgoja. Svaki dječak ili djevojčica bi trebali, neovisno od spola, biti shvaćeni po svojoj jedinstvenosti, te kao takvi akceptirani i unapređivani. Ovakvo polazište funkcionira.

Dati djeci šansu

To se pokazalo u jednom vrtiću koji je bio predmet istraživanja u australskom Melbournu: Fthenakis: «Strahovito sam dirnut. Ta otvorenost pedagoških polazišta u smislu, kako je djeci data šansa da sami definiraju svoj spol i da ga sami mogu konstruirati. Ono što ovdje začuđuje jest to što dosad nisam vidio takvo mjesto, gdje su skladnost i dobar odnos između dječaka i djevojčica tako izrazito naglašeni kao u ovom vrtiću. Zbog toga, za mene je to ohrabrujući primjer da postupanje s djecom trebamo shvatiti ozbiljno i dobro promisliti kako postupamo s dječacima i djevojčicama».