1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Različite boje kože – kako prevladati strahove i predrasude?

U prirodi je ljudi da se plaše nečeg što ne poznaju, što im je strano. No, taj se strah može prevladati, smatraju psiholozi sa Sveučilišta u New Yorku.

Crnac i bjelkinja: osobnim poznanstvom protiv predrasuda

Crnac i bjelkinja: osobnim poznanstvom protiv predrasuda

U jednoj su studiji istražili kako ljudi različitih boja kože reagiraju jedni na druge. Upravo u vremenu straha od terorizma i etničkog rivalstva važno je spoznati uzroke tih strahova, smatraju znanstvenici, jer se na taj način ljudi tih strahova mogu osloboditi.

Predmet kojega je istraživao Andreas Olsson je zapravo nešto sto je opće poznata stvar: ljudi posjeduju prirodni, urođeni strah od određenih životinja. Druge životinjske vrste prihvaćaju na poptuno pozitivan način i to još od najranije dobi. U različitim kulturnim srednama ljudi na životinje različito reagiraju. Ove dobro poznate i istražene činjenice bile su polazišna točka s koje su psiholozi sveučilišta u New Yorku proveli jedno drugo ispitivanje. Svojim su pokusima htjeli ispitati strah ljudi, ali ne od životinja, već od drugih ljudi koji su drugačije boje kože, pojašnjava Andreas Olsson: «Na osnovu prijašnjih ispitivanja poznato je da se ljudi plaše pauka i zmija, ali ne i ptica i leptira. Eksperimenti s licima različitih boja kože odvijali su se na sličan način.»

Očekivane reakcije

Brojnim sudionicima eksperimenta znanstvenici su pokazivali fotografije ljudi iste i drugačije boje kože i to u različitim stresnim situacijama, pri čemu su vršena točna mjerenja moždanih valova i reakcija na koži – gotovo isto kao i u klasičnom pokusu s paucima i leptirima. «Testirali smo reakcije straha na licima bijelaca i crnaca. Kao što smo i očekivali, bijelci su snažnije reagirali na crnce. Neočekivano je bilo to što je kod crnaca ustanovljena ista reakcija na drugu boju kože.»

Rezultat ovih istraživanja dao je nedvosmisleni odgovor na pitanje o kojem psiholozi, biolozi i stručnjaci iz područja društvenih znanosti već dugo raspravljaju: budući da se strah od nepoznatog tijekom više tisućljeća razvoja ljudske vrste uvijek iznova pokazivao kao nešto što doprinosi evolucionarnom razvoju, očito je da postoji prirodna sklonost za takve obrasce ponašanja. Ukoliko se takav obrazac ne osvještava i dovodi u pitanje, strah od nepoznatog i stranog može utjecati na osjećaje i odluke koje donosimo. To može biti presudno upravo u vremenima nedefiniranog straha od terora ili etničkog rivalstva.

«Međuetničkom» ljubavlju protiv straha

«Trebamo biti svjesni toga da u nama postoje obrasci na temelju kojih se stvara strah prema drugim ljudima. Trebamo dva puta razmisliti prije nego li nekoj drugoj socijalnoj skupini pripisujemo negativna svojstva», poručuje Andreas Olsson. Ovom je švedskom znanstveniku potpuno jasno da se rezultate njegovog istraživanja, objavljenog u uglednom znanstvenom časopisu «Science», lako može zlorabiti. Oni kojima je to u interesu vrlo lako mogu to što je dokazano kao «biološki prirodno» proglasiti «etički ispravnim». No, raspravu o tome treba voditi ofenzivno, smatra Olsson, inače nema razvoja znanosti. «Važno je shvatiti da sve to što nam se čini prirodno ne mora ujedno značiti da to trebamo smatrati dobrim. Treba odijeliti znanost i moral. To je teško, ali znanost i moral su različite stvari.»

Tim njujorških psihologa ukazuje i na jedan nešto utješniji aspekt njihovog pokusa: strah od stranog i nepoznatog, stereotipne predodžbe i predrasude doduše spadaju u repertoar programiranog ponašanja, no to je moguće prevladati: «Mi smo također ustanovili da se predrasude mogu smanjiti kada se ljudi iz različitih skupina upoznaju. Izravni osobni kontakt uvijek je dobar, jer se na taj način prevladavaju strahovi.»

Multikulturni dječji vrtići, razmjena učenika, zajednički rad na međunarodnim projektima ili jednostavno putovanje u druge krajeve svijeta dobra su prilika za smanjenje straha od nepoznatog te za otvaranje prema drugim ljudima. Takve inicijative uostalom dobivaju i snažnu društvenu i državnu potporu. No, područje za koje ne treba državna potpora je, kako smatra Andreas Olsson, jedna prastara varijanta – ljubavni odnos ljudi različite boje kože.