1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Razglednica iz Luke Popišanske

Ali, gle čuda, stolova na hotelskoj verandi u Šipanu nema. Škure zatvorene, ponegdje plijesan izvirila iz pukotina u fasadi, sve pusto i tiho. Usred sezone, u zemlji koja svoj prosperitet vezuje uz turizam?!

Bilder: Korrespondent Nenad Velickovic, vom 28.08.2012

Hotel Sipan auf der Adria-Insel Sipan: "Hotel zu - Baustelle auf!"

Ljepota Luke Šipanske na razglednicama hrvatskog Jadrana graniči s kičem: plavo more, bijele barke, zeleni borovi, sive ribarske kućice, nekoliko palača u palmama, toranj crkve među maslinama i čempresima, uspravljen iza malog hotela na kraju uvale. Tomu treba dodati detalje koji se na razglednicama ne vide: žamor djece u parku oko boćališta, pospane mačke u sjeni ribarskih mreža, kašete s robom iz vrtova na betonskim stolovima tržnice u dnu mola. I desetine klupa posijanih u sjenama borova, uz kamene zidove kuća, između grmova oleandra. I vaterpolo golovi među kojima je kao dječak plivao Nikša Dobud.

Šipanska obala s dizalicama

Sve, samo ne očekivana idila

Nije čudno onda ushićenje s kojim se poslije mnogo godina turist iz Bosne obreo ponovno na svom najdražem otoku. (U koji se zaljubio davno prije nego što je prvi put zakoračio s Postire na njegovo molo, zahvaljujući emisijama iz TV serije Karavan Milana Kovačevića.)

Nije ga pretjerano razočaralo saznanje da brod ide samo do Suđurđa, a da se do Luke dalje preostalih 5 kilometara prevaljuje kombijem. Jeftinije i brže je ovako, objasnili su mu domaćini, i sami pomalo tužni što se vrijeme više ne mjeri po dolascima i odlascima Postire. Takva logična i razumna promjena neće pokvariti radost sve skorijim šetnjama kroz masline i rogače, kupanjima u mirisu soli i smole, slušanju valova i cvrčaka i, prije svega, kavi na verandi hotela s pogledom na odsjaj zalazećeg sunca u mirnoj vodi uvale.

Obavijest na nekoliko jezika. Papiri zalijepljeni na vratima

Terasa bez stolova i obavijest na nekoliko jezika

Evo ga (baš na vrijeme), gdje se osmjehuje zadovoljno izlazeći iz kombija, i s teškim koferom žuri zauzeti stol. Ali, gle čuda, stolova na hotelskoj verandi nema. Samo kao za selidbu složene i povezane garniture stolica. Škure zatvorene, ponegdje plijesan izvirila iz pukotina u fasadi, sve pusto i tiho.

Usred sezone, u zemlji koja svoj prosperitet vezuje uz turizam?!

Na zaključanim staklenim vratima obavijest, na nekoliko jezika, da je hotel u vlasništvu Raiffeisen banke koja ne snosi odgovornost za aranžmane sklopljene s bivšim vlasnikom.

Između listova zalijepljenih iznutra nazire se u staklu odraz hrvatske zastave i panorama Luke Šipanske izvrnuta naopako. Iz te slike nosnice mu sve jasnije zapljuskuje gadan smrad zapuštene septičke jame. Kad se približi uvali, koju pamti po zelenoj boji morske trave, smrad mu natjera suze na oči.

Banci pukao film

To je zato što pumpe ne rade, objasnit će mu domaćini kasnije. A ne rade jer ih nitko ne održava. A nema tko, jer su to do ove godine radili radnici hotela, a njih više nema jer hotel ne radi. A ne radi jer je banci pukao film, dvije godine se natezala s vlasnikom kog je godinama strpljivo kreditirala da nekadašnji socijalistički pansionat pretvori u prestižan ugostiteljski objekt. S pravom, zaključila bi većina postjugoslavena, sita tajkunskih "marifetluka". Ali postjugoslavenska stvarnost nije tako jednostavna kad se o njoj misli s nosom u govnima.

Dizalice na otoku

Pogled kojem se turisti nisu nadali

Nije jasno, na primjer, zašto banka nije postavila svog upravnika i dopustila sindikatu hotelskih radnika da izgura sezonu. Ne samo zbog crpki koje bi radile, pa smrad ne bi okretao jahte na pola uvale, nego zbog mještana koji na različite načine žive od hotela i njegovih gostiju.Za ovako malo mjesto krupna je stvar ostati bez 160 bogatih gostiju dnevno, ne računajući nautičku klijentelu.

Ali zakon treba poštivati, a zakon je u ovom slučaju na strani banke. A fekalije nisu bankine, nego mještanske. Tko im je kriv što su dobili vodovod prije kanalizacije, pa im se sada presipa gdje je prije falilo?

Bogati Rus

Uostalom, tu je bogati Rus, koji je kupio Indijančevu vilu (vilu Katinu) i raskopao oko nje pola brda, posadivši među maslinike ni manje ni više nego četiri krana. (Pri čemu je očigledno neke masline počupao kao da su bile običan korov a ne stabla stara stotinjak godina.) On je obećao da će mjestu napraviti kanalizaciju, samo što to još od bazena, i bedema, i tko zna čega sve još, nije došlo na red.

Maslinik, u pozadini gradilište

Ne cvrčci i valovi, nego bageri

Mještani gledaju dizalice kako se klate iznad plaže, slušaju čekiće koji udaraju po cijevima (ništa od cvrčaka i valova, jedva se i crkveno zvono čuje od bagera) i pitaju se zašto zakon vrijedi za sindikat, a ne vrijedi za Rusa. Zašto je njemu dozvoljeno ono što je drugima zabranjeno? Zašto nitko od mještana njegovu silnu dobronamjernost nije vidio ovjerenu državnim pečatima, tko im se i zašto boji pokazati sliku budućnosti koja se uistinu zida na otočiću na kojem su turisti usred sezone nepoželjni? Kako su to njihovi glasovi odjednom omutavili kad su iz glasačkih kutija preselili u fotelje?

Ako zakon tako lako zaslijepe zlatne poluge, tko može tvrditi da fekalije i dizalice nisu povezani, da u budućnosti neće više nitko tiskati razglednice Luke Šipanske, jer će sav vidik služiti samo tomu da ispuni zadovoljstvom goste na ruskim prozorima?

Na kraju bi bilo pošteno s hrvatske trobojnice odšiti grbove njezinih pokrajina i prišiti ambleme banaka u čijem je interesu pravna država najefikasnija. Tako bi svima bilo jasno da žive u lijepoj "neharašoj" (ruski "nedobroj"), u kojoj je pravo na imovinu važnije od prava na rad i kvalitetan život.

U tom bi slučaju onda i tekst himne valjalo promijeniti. Npr:

Lijepa naša imovino

Oj tajkunska zemljo mila,

Rasprodana djedovino,

Da bi vazda spretnog bila!

Bila, kano si nam slavna,

Bila si nam ti jedina.

Bila, kuda si nam ravna,

Bila, kuda si planina!

Teci Hipo, Uni teci,

Nit' Raiffeisen silu gubi,

Sinje more svijetu reci,

Da kredite Hrvat ljubi.

Dok mu lihvar kaput šije,

Dok ovrha njega vije,

Dok mu grobak banka rije,

Dok kamata živo bije!

Preporuka uredništva