Razbijali glave u ime bogova

Illerup Adal je danas mirno mjestašce. No nije uvijek bilo tako mirno. Ispod površine leži oko tisuću mrtvih – nekada su to bili neprijatelji domaćih plemena, poraženi i zajedno s oružjem žrtvovani bogovima. Radi se o najvećoj iskopini te vrste u zapadnoj Europi.

Poznato je da su za vrijeme rimskog željeznog doba, u prvom stoljeću nove ere, domaća plemena poražene suparnike žrtvovala bogovima. 70-ih i 80-ih godina su arheolozi na tom mjestu pronašli oko 15.000 tisuća komada oružja. Svo oružje je od stranih vojska i sve je uništeno prije nego što je predano bogovima.

Tko su bile žrtve?

PH vrijednost močvare se pobrinula za to da je oružje tako dobro održano da bi se, da nije slomljeno, moglo opet koristiti. Za vrijeme prijašnjih iskapanja se nitko nije mogao nadati de su ostaci vojnika samo dva kilometra dalje u obližnjem jezeru.

Tko je žrtvovao ove vojnike? Tko su bili ubijeni? Ovo na prvi pogled neobično otkriće i nije tako neobično. Rimski povjesničar Tacit je u svojim analima pisao o Germanima, koji su nakon Varusove bitke rimske tribune i centurione žrtvovali na oltarima. Jednostavno nije bilo zarobljenih, nego samo žrtve.

No u Ilerupu Adalu nisu žrtvovani Rimljani. Ostatci upućuju na to da se radilo o ratnicima s norveške obale. Kresovi i češljevi su karakteristični za tu regiju.

Skoro svi su bili mladi muškarci

Nisu sve žrtve ubijene u jednoj te istoj bitki. Po oružju su arheolozi zaključili da se radilo o četiri velike bitke. Prva i najveća oko 200. godine, a zadnje negdje 450. godine poslije Krista. No nakon što su stigli nalazi kostiju iz laboratorija iznenađenje je bilo veliko. Skoro sve kosti su puno starije, negdje između 50 i 70 prije Krista. Jedan fragment je čak još stariji.

Mačevi i štitovi su slomljeni i iskrivljeni prije nego što su predani bogovima. Ni s kostima Germani nisu bili nježni. Kosti pričaju svoju priču. Noge i ruke su redom polomljene, možda u bitci, ali možda i za vrijeme rituala. Lubanje su većinom razbijene sjekirama ili mačevima. Arheolozi su svjesni da takve ozljede mogu nastati u borbi, no činjenica da nisu pronašli niti jedan jedini kompletan skelet ukazuje na suprotno. Od pronađenih dijelova su sklopili dvjestotinjak vojnika, no pretpostavljaju da se radi o pet puta više. Po prvim nalazima se radi uglavnom o mladim muškarcima.

Sljedeći zadatak će biti utvrđivanje podrijetla mrtvih. To se radi putem testiranjem zubi odnosno izotopa stroncija u njima. Oni otkrivaju gdje je čovjek u mladosti živio, zato što se količina stroncija u pitkoj vodi razlikuje od regije do regije. Kako zubi rastu, stroncij se skuplja u zubnoj caklini. Preko ove analize će se konačno znati odakle su došli žrtvovani mladići.

Autor: spiegel/ mj

Odg. ur.: Anto Janković