Ratno obeštećenje bi poboljšalo hrvatsko-crnogorske odnose
11. srpnja 2005Dogovor o plaćanju materijalne štete nastale u crnogorskoj agresiji na Konavle i Dubrovnik, što ga je predsjednik Stjepan Mesić postigao s vodstvom Crne Gore, privukao je više medijske pozornosti nego Mesićeva najava da će Hrvatska – ne čekajući velike sile – priznati crnogorsku neovisnost, ako se za nju na referendumu izjasni većina njezinih građana.
Neposredno pogođeni stanovnici Konavala pozdravili su Mesićev dogovor s crnogorskim predsjednikom Filipom Vujanovićem. S druge strane ipak su ga dočekali i s nevjericom, jer sumnjaju da Crna Gora može platiti sto milijuna eura, na koliko je procjenjena materijalna šteta u Konavlima.
Zagrebački profesor međunarodnog kaznenog prava Ivo Josipović, međutim, u prvi plan ističe politički i moralni značaj načelnog dogovora Mesića i Vujanovića. On smatra da je za čitavu regiju izuzetno značajno da je prvi put netko od visokih državnih dužnosnika priznao pravo na ratnu odštetu i obećao njezinu isplatu. Dodaje kako bi bilo odlično kad bi i vodstvo Srbije povuklo sličan potez. I profesor međunarodnog prava Vladimir Đuro Degan slaže se da je najava crnogorskog vodstva, iako možda simbolična, ipak lijepa gesta. Također konstatira da je to i veliki pritisak na Srbiju, ali upozorava da crnogorski potez omogućava i Bosni i Hercegovini da od Hrvatske zatraži isplatu reparacije za ratnu štetu koju su na njezinu teritoriju počinile hrvatske vojne postrojbe.
Sve u svemu, unatoč činjenici da se zasad konkretno spominje tek crnogorsko plaćanje štete nastale pljačkom stočne farme kod Gruda i opreme u dubrovačkoj zračnoj luci, u hrvatskoj javnosti prevladava dojam da bi i takvo simboličko obeštećenje značajno poboljšalo hrvatsko-crnogorske političke i ekonomske odnose.