1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Rasprodaja Pule mimo volje građana

Obnovljena najava komercijalizacije velikog područja najvećeg istarskog grada, namjesto njegova korištenja kao javnog dobra, otvara i stara pitanja o smislu demokracije i tretmana interesa najšire zajednice.

Pulski gradski poluotok Muzil ponovno je prošli tjedan dospio u fokus interesa javnosti, a zacijelo nije slučajno što se to događa uoči parlamentarnih izbora. Krunski potez iznova je povukla Vlada Republike Hrvatske, koju ovaj put predvodi SDP, donijevši odluku o pokretanju postupka za iskazivanje interesa za realizaciju razvojnog projekta. Drugim riječima, traže se veliki investitori koji bi uložili u ono što su zamislile gradske vlasti: u turističke smještajne kapacitete, golf-igralište i marinu za jahte, a navodno bi se našlo mjesta i za neku vrstu kulturnog centra, te luksuzne stambene zgrade.

Pula

Pula

Muzil je inače preko stoljeće i pol bio korišten u vojne, tj. ratno-mornaričke svrhe, još otkako se na njega proširila austrijska vojna uprava koja je u glavnini razvila i ostatak Pule. Zatim su tu stolovale vojske Italije, Jugoslavije i konačno Hrvatske, da bi se Hrvatska ratna mornarica 2007. godine povukla s Muzila. Država ga otada tretira kao „neperspektivnu vojnu imovinu“, a dominantna lokalna stranka IDS namjenjuje mu komercijalnu turističku budućnost. Ipak, većina Puležana ne slaže se s takvom perspektivom čak petine svog grada, radi se naime o približno 180 hektara zemljišta.

Demokracija previše košta

Sudeći prema jednoj anketi u provedbi renomirane agencije GfK sredinom prošle godine, oko 72 posto građana Pule smatra da bi o Muzilu trebali odlučiti upravo oni – na referendumu. Iz gradske uprave zatim je poručeno da bi takav postupak bio preskup, ali narodna volja bila je dotad već prilično jasno artikulirana i organizirana. Prednjačila je Inicijativa za Muzil, zahvaljujući kojoj se moglo čuti kako građani većinom žele da njihov poluotok postane zaista njihov i da se preda na korištenje svima. Uostalom, baš Muzil je praktično jedini prostor na raspolaganju za opće urbanističko širenje Pule.

Na stranu građanske volje je, svojim primjedbama na odluke vlasti, stalo više mjerodavnih institucija: Udruga hrvatskih arhitekata, Društvo arhitekata Istre, Državni zavod za zaštitu prirode i javno poduzeće Hrvatske šume. Ipak, zasad ništa od toga nije utjecalo na eventualni zaokret u pristupu IDS-a kojem se i ranije zamjeralo da teško odolijeva izazovu mešetarenja zemljištem i raznim neprincipijelnim iskušenjima koja često idu uz to. Pritom očito lako nalazi partnere i među većim strankama, kako nas je podsjetio Emil Jurcan, predsjednik Društva arhitekata Istre i nevladin aktivist.

Put u dugoročnu stagnaciju

Emil Jurcan

Emil Jurcan

„Odluke o Muzilu donose se svake četiri godine“, rekao je Jurcan za DW, „a uobičajeno nekoliko tjedana prije izbora“. Tako je dakle bilo i s HDZ-om za vrijeme premijerke Jadranke Kosor, no Jurcan ističe da svejedno ništa nije realizirano – tek reklamno uzmahivanje najavama velikog poslovnog uspjeha. „Ipak, takvo vođenje politike koje Muzil ne tretira kao resurs za razvoj javnog dobra, čak ni kao ekonomski kapital za trgovanje obalom, nego samo kao puki stranački argument u predizbornim kalkulacijama IDS-a, dugoročno vodi ka mučnoj i teškoj stagnaciji Pule i regije“, mišljenja je Jurcan.

Za razjašnjenje kroničnog neuvažavanja javnog mnijenja u slučaju Muzila obratili smo se i pulskom gradonačelniku Borisu Miletiću. Iz njegova pisanog odgovora saznali smo da gradska vlast čini sve kako bi Muzil „čim prije stavili u funkciju razvoja gospodarstva i na korist svih građana“, a to uključuje taj prostor i kao „generator novih investicija i radnih mjesta“, dok prostorni planovi „predviđaju mnoštvo javnih, otvorenih sadržaja namijenjenih upravo građanima“. Jedinom pitanju koje smo uputili gradonačelniku Miletiću – onom o referendumu – međutim, nije posvećena niti riječ.

Preporuka uredništva