1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Rasprave o položaju djece, zdravstvenoj reformi, njemackom predsjedniku, vatikanskom stavu o homoseksualnim brakovima

Trideset i prvi tjedan u godini prema svim dobrim obicajima trebao bi biti tjedan u kojem se itekako osjeca suša politickih tema. No brojne rasprave u drugi su plan potisnule cak i stvarnu sušu na njemackim poljima, možda i zbog toga što su seljaci nedvojbeno dobili odgovor: prvo treba završiti žetva svih usjeva kada ce se pokazati koliko je i tko pretrpio štete. Duhove su u Berlinu ovog tjedna uzbudili dokumenti iz inozemstva - jedan je vracen, a drugi posredno upucen na adresu Nijemaca i njemackih politicara. Vracanjem spisa medunarodnog odjela DDR-ovske službe državne sigurnosti cini se da je ionako nesiguran opstanak Stranke demokratskog socijalizma, nastale na nasadama istocnonjemackih komunista, dobio novi udarac i to upravo u trenutku kada se PDS pokušava obnoviti sa starim kadrovima na celu. Na udaru je zapravo PDS-ov predsjednik Lothar Bisky, bivši rektor filmske akademije za kojeg su se u stranci nadali da ce ih izvuci iz krize identiteta. Analizom dosijea Rosenholz otkriveno je da je u toj medunarodnoj djelatnosti Stasija, Bisky bio neformalni suradnik tajne policije. Bisky doduše nikada nije nijekao odredene susrete sa Stasijem: "Imao sam kontakte sa Državnom sigurnosti, to sam uvijek priznavao, ali u okvirima službenih kontakata. Putovao sam po svijetu, bio sam na konferencijama, istraživao sam i slao sam izvještaje mojim pretpostavljenima i sve je to bio normalan postupak." Jer, tvrdi Bisky, Stasi jest bio zainteresiran za njegove studije medija u kapitalistickom svijetu - i to je bilo sve. No ipak, Bisky je dobio šifrirano ime - "Bienitz" - ali i to predsjednik stranke PDS-a osporava "To šifrirano ime mi nije poznato, ali vec sam rekao i obzirom što sam vec rekao '95., nema niceg novog. Dobio sam samo obavjest o postojanju te evidencijske kartice. Pa mnogo toga se evidentiralo. Ali što se veže sa mojom osobom i što je novog, to ne mogu prosuditi. Cak ni ne znam što služba ima. Bilo bi zapravo pošteno, da mi to i pokažu." Služba za obradu Stasijevih dokumenata tek radi na cjelovitoj analizi podataka koje su im, nakon više od deset godina otezanja konacno dostavili Amerikanci.

Drugu buru rasprava u Berlinu krajem tjedna izazvao je službeni vatikanski dokument u kojem se katolicka crkva ocitovala o zakonima koji reguliraju zajednice istospolnih partnera. Zaštita obitelji i kategoricno odbijanje homoseksualnih brakova nešto je što se od Vatikana moglo i ocekivati, no u dokumentu Kongregacije za nauk vjere, na cijem je celu Bavarac Joseph Ratzinger, pozivaju se svi kršcani i politicari stranaka koje zastupaju kršcansku misao da dignu svoj glas protiv svakog nacionalnog zakona kojima se dopušta životna zajednica istospolnih zajednica. Vatikan štoviše traži i da katolici u zemljama u kojima takvi zakoni postoje bojkotiraju njihovu provedbu. Cak i za politicara kršcansko-demokratske unije Norbert Röttgena, ovaj poziv na bojkot je otišao korak predaleko: "Što se tice moralne dužnosti na otpor, mislim da je to nešto pretjerano formulirano. Mi smo u demokraciji koja funkcionira, mi netrebamo pravo na otpor. Ono što je odlucujuce pa i za kršcane u politici je pojedinacna, individualna kršcanska savijest." Tajnica u ministarstvu vanjskih poslova, clanica socijaldemokrata Kerstin Müller: "Mislim da si katolicka crkva nije ucinila nikakvu uslugu da se društveno još više izolira sa ovim dokumentom i samo još jednom pokazuje koliko je daleko od života u tim pitanjima." Predsjednik liberalne stranke Guido Westerwelle još je jasniji: "Pozivi na bojkot istospolnih životnih zajednica za mene stoji u istoj apsurdnoj tradiciji kao i 'kondome je Bog zabranio"

Westerwelle se ovoga tjedna cesto javljao za rijec. Reagirao je i na ovoga tjedna najavljene planove da se sredinom sljedece godine spoji socijalna pomoc i pomoc za nezaposlene, pri cemu ce oni s niskim primanjima imati pravo na novi oblik djecjeg doplatka koji bi mjesecno iznosio 140 eura po djetetu. Novina bi, kako naglašavaju vladajuce stranke, trebala potaknuti nezaposlene da prihvate i slabije placene poslove. "Ako se savezna vlada bude bavila nezaposlenima umjesto da posegne za pravim strukturnim mjerama koje bi potaknule ulaganja, kaže šef FDP-a, onda necemo riješiti siromaštvo u djece." A broj siromašne djece, upozoravaju organizacije koje se bave njihovom zaštitom, u Njemackoj je sve veci. Taj trend ce, naglašava Heinz Hilgers, predsjednik Njemackog saveza za zaštitu djece, biti još intenzivniji primjeni li se Agenda 2010, paket savezne vlade s mjerama za reformu socijalnoga sustava: "Jedini broj djece koji u Njemackoj stalno raste jest broj siromašne djece, koja moraju živjeti od socijalne pomoci."

Stoga i ne cudi što je posljednjih dana na površinu ponovno isplivala inicijativa da se biracko pravo dodijeli i djeci. Ideja nije nova, ali je sada stigla i u Bundestag - nekoliko je zastupnika iz svih parlamentarnih stranaka od vlade zatražilo izradu prijedloga zakona kojim bi se uvelo izborno pravo i to od rodenja djeteta. Sanse za uspjeh inicijative su male: prije promjene izbornog prava potrebno je izmijeniti i clanak 38 njemackog Ustava, a to se moze dogoditi samo ukoliko i u Bundestagu i u Bundesratu dvotrecinska vecina bude spremna na izmjene. Inicijativa ima i nekoliko vrlo poznatih pristalica: naprimjer predsjednika njemackog zastupnickog doma, Wolfganga Thiersea, njegovu zamjenicu Antje Vollmer te ministricu za obiteljska pitanja Renate Schmidt. Neki zastupnici liberala kazu kako je nepravedno da cak petina Nijemaca, a to su maloljetna djeca nemaju pravo sudjelovati u demokratskom zivotu zemlje. Njima, tvrdi zastupnik Klaus Haupt, to garantira i Ustav u kojem stoji da, citat, "narod vlada". Zastupnici predvidjaju da bi se ubuduce mogao nastaviti, pa cak i pojacati sadasnji razvoj po kojem se radi politika nesklona mladjim generacijama. Utjecaj obitelji na politicke odluke bi, temeljem opadanja njihova udjela u demografskoj strukturi ukupnog stanovnistva, mogao takodjer znacajno opasti.

A upravo sada odlucuje se o mjerama za koje ce racune ocito placati oni koji se danas radaju. - Treba samo podsjetiti na namjeru vlade kancelara Schrödera da se manjak u proracunu zbog ranijeg uvodenje sljedeceg stupnja porezne reforme nadomjesti novim kreditima. Konacno oni koji se danas radaju za trideset godina živjet ce u društvu u kojem ce svaki treci gradanin Njemacke biti zrel za penziju, a pitanje je i kako ce tada izgledati sustav zdravstvene zaštite. Sadašnja generacija kreatora politike smišlja i kombinira. Osim namjera da pacijenti participacijama izravno sudjeluju u naplati lijecnickih usluga, lijekova i lijecenja, neki su se domislili "društvenog osiguranja" u zdravstvu. Taj prijedlog podržava stranka Zeleni, isto kao i mnogi socijaldemokrati, dok su liberali kategoricki protiv, a Kršcansko-demokratska unija i bavarska Kršcansko-socijalna unija podijeljene u dva tabora. Najprominentniji zastupnik ideje društvenog osiguranja iz stranaka Unije je Horst Seehofer, no kako kaže CDU-ov glavni tajnik Laurenz Meyer, on se sa svojim prijedlogom nalazi u "apsolutnoj manjini". Protiv uvodenja društvenog osiguranja izjasnili su se i šefica kršcanskih demokrata Angela Merkel i predsjednik bavarskog CSU-a Edmund Stoiber, kojem rasplamsavanje diskusija o novim zdravstvenim reformama nikako ne ide na ruku neposredno uoci izbora za pokrajinski parlament u Bavarskoj. Stoiber je istaknuo: "Sada bi se najprije trebalo pobrinuti za ovaj kompromis, a tek onda poceti diskutirati o strukturnim promjena za 2010. godinu." Protiv društvenog osiguranja je i savezni ministar gospodarstva, socijaldemokrat Wolfgang Clement obrazloživši kako je prema njegovom mišljenju važnija provedba dalekosežnijih reformi samog zdravstva. Osim brojnih politicara, ideju društvenog osiguranja odbijaju i interesne udruge lijecnika. Prema njihovom mišljenju, koje dijele i pojedini strucnjaci kako iz oporbe tako i iz vladajuceg SPD-a, idealan model zdravstvenog osiguranja bio bi kombinacija svojevrsnog "narodnog osiguranja" i dodatnih osiguranja za dodatne zdravstvene usluge poput zubne protetike. To "narodno osiguranje" pokrivalo bi samo osnovne usluge, a doprinos, koji bi placao svaki odrasli stanovnik, bio bi jednak za sve.

Gradani su što se tice uvodenja "društvenog osiguranja" podijeljeni - doduše svida im se ideja da osiguranje uplacuju svi - ukljucujuci i državne službenike i privatnike, koji sada nisuobvezni uplacivati u državne fondove zdravstvenog osiguranja, ali im ne odgovara da se za odredvanje iznosa doprinosa uracunaju i prihodi od kamata i iznajmljivanja nekretnina. Mišljenje gradana - preko anketa - zatraženo je i u aktualnoj raspravi o tome hoce li sadašnji savezni predsjednik Johannes Rau ostati na toj dužnosti i u sljedecem mandatu. 37 posto ispitanika misli da bi to bilo dobro rješenje. U Njemackoj predsjednika ne biraju neposredno gradani nego jedno tijelo zapravo složeno i od gornjeg i donjeg doma parlamenta: tu su svi zastupnici parlamenta ali i isti broj predstavnika 16 saveznih pokrajna i oni su naravno najcešce izabrani prema stranackom kljucu. A to znaci da ne socijaldemokrati kancelara Schrödera, nego kršcanski demokrati imaju najviše zastupnika u toj instituciji. No ni oni nemaju apsolutnu vecinu - 530 zastupnika od ukupno 1206 clanova - ali se dakako pažljivo sluša što se u redovima CDU-a kuha. Prvo se pomislilo na neuspješnog suparnika Schrödera na proteklim izborima za kancelara i predsjednika vlade pokrajne Bavarske, Edmunda Stoibera ali njegov odgovor nije mogao biti jasniji: "To je potpuno sigurno, ja slijedece godine necu biti predsjednikom." Ideja, koga bi kršcanski demokrati još mogli poslati u bitku ne nedostaje: Bernhard Vogel koji je nedavno odstupio sa položaja predsjednika pokrajne Thüringen, Erwin Teufel koji još uvijek vlada Baden-Wüttembergom, sjetili su se i Klausa Töpfera koji sjedi u Ujedinjenim narodima a onda se sve cešce spominje i ime Wolfganga Schäublea, prvog predsjednika CDU-a nakon Kohla koji se i sam bio beznadno zapleo u rasprave o korupciji svog prethodnika. A on je pak odgovorio - zanimljivo - vrlo slicnim rijecima kao i sam trenutni predsjednik Johannes Rau dok se opirao nasrtljivosti novinara koji su željeli cuti samo jedno jasno - da ili ne: "Ne želim ovo ljeto bez dogadaja ispuniti pitanjem tko ce biti predsjednik. Odlucit cu se i objaviti cu svoju odluku kad budem imao osjecaj da je to pravi trenutak." A ako se pak socijaldemorat Rau ipak predomisli, predsjednica stranke Zelenih Angelika Beer ima ideju: "vrijeme je zrelo", izjavila je predsjednica, da na celo ove države dode i jedna žena. Ali konkretno ime nije spominjala.

Tko ce biti njemacki predsjednik u sljedecem mandatnom razdoblju u ovome trenutku nije sudbonosno pitanje zemlje, - parafrazirajmo bavarskog premijera Stoibera koji je prije dvadesetak dana nervozno reagirao na odluku saveznog kancelara da godišnji odmor umjesto u Riminiju provede u Hannoveru. Za Stoibera ce sudbonosno pitanje biti 21. rujna kada ce se održati pokrajinski izbori. Bavarski ce premijer trebati dosta uvjerljivih argumenata koji bi mogli korigirati ocjenu koju je ova savezna zemlja dobila - zbog toga što su druge dinamicnije i u nekim dijelovima bolje. Inicijativa novog socijalnog tržinog gospodarstva i casopis "Wirtschaftswoche" objavili su studiju u kojoj su usporedili dinamicne pokazatelje gospodarskih i politickih promjena u svih šesnaest saveznih pokrajina. Njihovi strucnjaci prognoziraju da bi sljedece godine danas vodeca Bavarska mogla pasti na trece mjesto. Nove savezne zemlje i dalje su na zacelju kada je o ekonomskoj moci rijec i tu ce se u sljedecem razdoblju malo toga promijeniti. Izravno to ima utjecaj i na stanje pokrajinskih blagajni, u kojima je i više nego suša. Ima tu i drugih razloga, a jedan od njih je struktura financiranja javnih blagajni od komunalne do savezne razine. A u zamahu reformi svih sustava u zemlji kancelar Schröder, savezni ministar financija Eichel i ministar gospodarstva Clement u ponedjeljak ce razgovarati o tome kako reformirati financiranje opcina i gradova, no to je tema za sljedeci pregled berlinskog politickoga tjedna.