1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

"Ranije smo se sramili što smo Hrvati. Danas je to druga priča!"

Već preko 500 godina kulturu i tradiciju Gradišćanskih Hrvata u Austriji obilježava i borba protiv asimilacije. Tako je i tradicionalni Hrvatski bal u Beču prilika kako za druženje, tako i za jačanje identiteta.

Gradišćanski Hrvati Helena Schöner, rođ. Kovač i Richard Bossenitsch

Uz čašicu šampanjca u sjeni Franje Josipa (vide mu se samo noge...)

Skupina u narodnim nošnjama

Bogat kulturno-umjetnički program

Širokim crvenim tepihom koji vodi u plesnu dvoranu defiliraju gosti u svečanim odijelima i večernjim haljinama. Pod svjetlom raskošnih lustera portreti bivših vladara izgledaju još blještavije, a hostese poslužuju šampanjac. Malo po strani, uz portret Franje Josipa, s čašom u ruci stoji i Helena Schöner, rođena Kovač, i s prijateljima ćaska na jeziku koji, uhu, zvuči poznato, ali ipak drugačije.

"To je naša majkina rič" objašnjava Helena i dodaje: "Naš maternji jezik! Dobro je to za Gradišćanske Hrvate, da se ne zabi rič. Dve ili tri rič je već nego jedna."

Po drugi put u životu Helena je već u velebnom hotelu Schönbrunn, odmah pored istoimenog dvorca, a o balu Gradišćankih Hrvata saznala je, priča, iz Hrvatskih novina. One su danas redovna lektira Hrvata u austrijskom Burgenlandu, a Helena je, kaže, sretna da je, eto, i to doživjela. "Moja djeca nisu naučila hravško, zato jer imam nemškoga muža, a moja deca se svađaju sa mnom zato što ih nisam naučila. Kad to prije nije bilo, prije smo se sramovali da smo Hrvati. Po boju (nakon rata, op.a.) nisu htili to da pričaju. A tes je drukčije.“

A onda joj prilazi prijateljica Marija i objašnjava da odlazi u plesnu salu, jer želi slikati tamburaše. "Ich möchte die tamburice fotografieren“ ("Hoću fotografirati tamburice"), kaže Marija. "warte" ("čekaj"), odgovara Helena, "ich komme auch mit, ich finde da nicht hin ("idem i ja, jer sama tu prostoriju neću naći“).

Druženje, opuštanje i jačanje identiteta

Terezija Stoisits, bivša zastupnica u parlamentu Austrije sa suprugom

Terezija Stoisits, bivša zastupnica u parlamentu Austrije sa suprugom

Šezdeset i treći po redu bal Gradišćanskih Hrvata u Beču otvoren je tradicionalnim hrvatskim plesovima i nastupom tamburaškog orkestra, a onda je, shodno staroj bečkoj tradiciji, zaplesan i valcer. Ovakvi događaji za Gradišćanske Hrvate važni su ne samo zbog druženja i opuštanja, nego i zbog jačanja identiteta ove austrijske manjine, objašnjava jedan od organizatora bala održanog u subotu (23.1.), Peter Türam:

"Ovo večeras je jedna od najvećih integracijskih manifestacija u cijeloj zemlji. S druge strane, mi smo za integraciju, ali nismo za asimilaciju. Mi uvijek kažemo: integrirajte se, ali zadržite svoje. Gradišćanski Hrvati su stara dijaspora ovdje u Srednjoj Europi, jer su došli prije 500 godina iz današnje Hrvatske i sjeverne Bosne, u krajeve koji su danas Austrija, Mađarska, Slovačka i Češka. Naš jezik je čakavski i ikavski, ali ima i kajkavaca i štokavaca. Jezik Gradišćanskih Hrvata je normiran u dva rječnika i kodificiran u velikoj gramatici, a u jeziku ima puno mađarizma i germanizma - nema turcizama, jer smo otišli prije Turaka. Danas ovih Hrvata koji žive u ove četiri zemlje ima oko 65 tisuća. U Austriji imamo osigurano po zakonu dvojezično školstvo, ali to nije dovoljno dobro realizirano. Mi bismo u tim regijama trebali imati i dvojezičnu topografiju, to je samo dijelom realizirano, dakle, mi se borimo za opstanak našeg jezika i naše kulture“, priča Türam.

Prilika je svečana, ali ima i ozbiljnih stvari (na sljedećoj stranici)

Preporuka uredništva