1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Rajna između sna i jave

Srednji dio toka rijeke Rajne od 2002. godine nalazi se pod zaštitom UNESCO-a. Ovom prirodom bili su oduševljeni već i umjetnici 19.stoljeća. Upravo zahvaljujući njima, Rajna je stekla popularnost i privukla mase.

Kada je engleski pjesnik, Lord Byron 1816. godine po prvi put ugledao ostatke tvrđave na Drachenfelsu (Zmajeva stijena), toliko je bio oduševljen i očaran prizorom da je, kako je sam kasnije napisao – „poželio ovdje ostati zauvijek“. U podnožju ovog brda, na obali Rajne, nastala je i jedna od njegovih najpoznatijih pjesama – „The castled crag of Drachenfels“. Njegovi stihovi potakli su lavinu u obliku poezije posvećene prirodnim ljepotama koje su od tada, kao nikada prije, plijenile pozornost europske publike. Istodobno, oduševljenje Lorda Byrona ljepotom ovog srednjeg dijela toka rijeke Rajne i njezine okolice uspjelo je zaraziti i tisuće drugih – to je takoreći bio i početak turizma na ovom području.

Šetalište uz Rajnu, Turnerova ruta nazvana po slikaru koji je ovdje često šetao i skupljao motive

Šetalište uz Rajnu, "Turnerova ruta" nazvana po slikaru koji je ovdje često šetao i skupljao motive

Od Lorda Byrona do Wiliama Turnera

Fascinacija pjesnika ali i svih drugih umjetnika s početka 19.stoljeća može se i danas vidjeti u muzeju Siebengebirge u mjestašcu Königswinteru u blizini Bonna. Spomenuto mjesto je istodobno još uvijek jedno od omiljenih izletišta koje se spominje u svakom turističkom vodiču ovog kraja. U njima se može pročitati kako su ovdje navraćali i Heinrich Heine, Clemens Brentano kao i Joseph Eichendorf. Osim njih, na Rajni su uživali i mnogi slikari pokušavajući na svojim platnima zadržati bogatstvo prirode, njezine oblike, boje i prije svega atmosferu. „Umjetnici su bili fascinirani mješavinom svega ovog. S jedne strane oduševila ih je priroda koja se doista dala naslikati a s druge strane i ljudi ovog kraja“, kaže direktor spomenutog muzeja Elmar Scheuren.

No, prije svega, kako kaže Scheuren, romantičari su ovdje na svoje došli prvenstveno zbog broja ruševina koje se nižu uz ovaj dio obale rijeke Rajne. Osim toga, ruševine su za umjetnike onog vremena služile i kao dobrodošli politički simbol novonastalih i rascvjetanih nacionalnih osjećaja 19. stoljeća. Tako su nastajala platna koja su s jedne strane prikazivala divlju i nedirnutu prirodu a s druge strane znakove civilizacije i napretka. Primjerice, platno Jakoba Diezlera iz 1830.godine „Niederlahnstein i kapela Stozenfels“ prikazuje upravo ovu kombinaciju. Na prvi pogled će promatrač vidjeti samo idiličnu prirodu. No, pogleda li malo bolje, uočit će modernu infrastrukturu – parne brodove koji plove Rajnom, moderne vinograde, kočije koje prevoze izletnike na obalu rijeke.

Platno Johannesa Jakoba Diezlera Niederlahnstein i kapela Stolzenfels

Platno Johannesa Jakoba Diezlera "Niederlahnstein i kapela Stolzenfels"

Ovaj dio Rajne, točnije od Koblenza do Bingena, bilo je područje na kojem je dugo vremena boravio i engleski slikar Wiliam Turner. Njegovo prvo putovanje bilo je 1817. godine. Tom je prilikom hodao i po 60 kilometara uzduž rijeke a tada je nastalo i više od 100 skica njegovih kasnijih platna koja su inspirirale mnoge kasnije impresioniste. Njih je naslikao tek kod kuće, u Engleskoj - sveukupno 50 akvarela velikih formata ali i ulja. Među njima i jedno od njegovih najpoznatijih uopće - "Stijena Loreley" (na naslovnoj fotografiji članka).

Loreley, djevojka zlate kose i divnog glasa

Romantičari su bili poznati po svojoj mašti. Ona je vrlo često nadišla i same prirodne ljepote iako su upravo na nju mnogo toga projicirali. Na takav način je nastao i mit o Loreley. Naime, prije početka 19. stoljeća Loreley je bila obična stijena kod Sankt Goarshausena u blizini Koblenza. Zbog niskog vodostaja na ovom mjestu, prolaz brodovima ovdje je bio opasan i vrlo često su se događale nesreće.

Stijena Loreley usred rijeke Rajne

Stijena Loreley usred rijeke Rajne

No, godine 1801. po prvi put su se počele širiti priče o Loreley. Pjesnik Brentano opisuje u jednoj svojoj pjesmi „čarobnicu u selu Bacharach“. Stijena se u ovoj pjesmi još nije spominjala. No nekoliko godina kasnije, 1820. Heine se u jednoj svojoj poemi oslanja na ovu priču a djevojku postavlja na stijenu. I time je ova legenda bila rođena – djevojka sjedi na stijeni, češlja svoju zlatnu kosu i pjeva. Mornari toliko zaslijepljeni i očarani njezinom ljepotom i glasom, gube kontrolu i brodovi se masovno potapaju.

Ovako kao legenda o Loreley, izmišljene su i mnoge druge. Moglo bi se reći da sve čega tada još nije bilo, da se jednostavno izmislilo. Često su se na platnima slikara onog vremena našli i prizori koji su doduše mogli biti stvarni ali nisu bili. Primjerice, platno švicarskog slikara Ludwiga Bleuelera prikazuje jedan park pun šetača kroz koji prolazi lokomotiva. „Željeznica s lijeve strane Rajne tada je tek bila u planu. Kada je otvorena, ovaj slikar je već bio tri godine mrtav“, kaže Scheueren.

Bildergalerie Rheinromantik

Georg Schneider, jedan je tipičnih slikara romantizma 19.stoljeća

Sve je to privuklo i turiste koji su dolazili iz cijele Europe. Parni brodovi postajali su sve jeftiniji što je dodatno ubrzalo razvoj turizma na ovom području. Među posjetiteljima onog vremena bili su i članovi engleske kraljevske obitelji. Popularnost putovanja srednjim dijelom rijeke Rajne doseglo je svoj vrhunac koncem 19.stoljeća. Početkom 20.stoljeća počelo se naime sve više putovati u daleke krajeve. No, sasvim u zaborav Rajna i priroda oko njezina korita nikada nisu pali u zaborav. Drachenfels koji se nalazi na samo 350 metara nadmorske visine i danas je jedno od najposjećenijih brda u Europi.

Preporuka uredništva