Quo vadis, Poljska?

Zamjenicu direktorice Goethe-Instituta Ulrike Drißner nazvali smo da bismo je upitali zašto ovi velikani europske književnosti planiraju biti "prognani" iz poljskih škola:

«To nitko ovdje ne može točno reći. Ja sam si i sama naravno postavila to pitanje a postavila sam ga i poljskim kolegama i partnerima. Uvjerljiv odgovor, međutim, nisam dobila. I mediji ovdje svom silom špekuliraju o razlozima – govori se o kasnoj osveti za ministra obrazovanja za muke pretrpljene u školi, pa da je riječ o odluci motiviranoj neprijateljstvom prema Njemačkoj i Rusiji", priča Drißner.

Njemački mediji prenose i još jedan razlog o kojem se špekulira: da su ministru obrazovanja Romanu Giertychu iz ultrakonzervativne Lige za poljsku obitelj slavna djela klasika nedovoljno ćudoredna – «Zločin i kazna» je ispovijest jednog zločinca, Werther se zaljubljuje u udanu ženu, Faust upražnjava seks prije vjenčanja, a Kafka je općenito nihilist. Takvo objašnjenje stvarno zvuči poput nekog dobrog vica, ali o njemu se govori kao o ozbiljnoj mogućnosti. Ulrike Drißner, međutim, naglašava kako su to sve ipak samo špekulacije. No, štogod bio pravi razlog za ovu intervenciju u poljskom školskom književnom kanonu, ona je izazvala pravu revoluciju u poljskom kulturnom svijetu. Knjižničari su najavili da će svoje izloge posvetiti «izgnanicima», uvesti popuste na njihova djela, poljska dobitnica Nobelove nagrade za književnost Wislawa Szymborska ocijenila je prijedlog novog nastavnog plana u kojemu su remek-djela klasika zapadne književnosti zamijenjena djelima poljskih nacionalističkih prijeratnih političara i Pape Ivana Pavla Drugog - upravo smiješnim.

Intervencija premijera

Na sve to nije se oglušio ni premijer Jaroslaw Kaczynski koji je prošlog tjedna najavio da će zaustaviti najavljeni plan ministra obrazovanja. Sve to, čini se pri pogledu na poljsko društvo izvana – ukazuje na njegovo skretanje udesno. No, zamjenica direktorica Goethe instututa u Varšavi, Ulrike Drißner upozorava: «Ja bih taj zaključak nerado proširila na čitavo poljsko društvo, ali se prilično sigurno to može reći za aktualnu vladu i za stranku sadašnjeg ministra obrazovanja», i objašnjava: «Mislim da se to možda mora gledati u širem kontekstu. Mislim da je to još uvijek neka vrsta potrage za položajem u novom svjetskom poretku, u novoj Europi, potraga za nacionalnim identitetom i Poljska nije jedina zemlja na ovom prostoru za koju je to karakteristično.»

Umirujuće je, u svakom slučaju, da skandalozni prijedlog novog nastavnog plana nije prošao i da se politika nije oglušila na gromoglasne prosvjede intelektualaca i kulturnjaka iz zemlje i inozemstva.