Pučka veselica na gradskom groblju

Svake godine trećeg vikenda u rujnu širom Njemačke se obilježava Dan groblja. Ovoga puta direktor Pogrebnog zavoda i groblja u Karlsruheu Matthäus Vogel smislio je više atrakcija za svoje goste. Tako će, primjerice, grobljem voziti vlakić kako bi se na vrijeme stiglo od obilaska krematorija do mjesta održavanja koncerta policijskog orkestra. I u drugim njemačkim gradovima poput Hambruga, Bochuma i Hannovera ovoga su vikenda groblja osvanula u atmosferi narodnih veselica: glazba i ples, pivo i kobasice, igre i zabava. Na više mjesta postavljeni su obični drven lijesovi koje svatko može ukrasiti bojama po želji. "To je odlična akcija, i to ne samo za djecu", smatra Vogel.

Sve to na prvi pogled djeluje bizarno, no ako se u današnje doba na groblju želi nešto i zaraditi, potrebne su i odgovarajuće reklamne akcije. Broj mrtvih u Njemačkoj, istina, još od Drugog svjetskog rata je konstantan, oko 820.000, ali se zato smanjuje broj onih koji žele klasični pogreb i skupu grobnicu. To je trend protiv kojeg direktor Vogel i njegovi kolege žele zaustaviti svim sredstvima, pa tako i ovakvim manifestacijama na posljednjim počivalištima. Naravno, ciljna skupina tih reklamnih akcija su u prvom redu - živi.

Groblja spala na prosjački štap

Sa zabrinutošću je u pogrebničkim krugovima registrirana vijest da se u međuvremenu skoro polovica mrtvih spaljuje, a posmrtni ostaci sahranjuju u majušne i zato znatno jeftinije kazete za urne. U velikim gradovima kao što je Hamburg za takav se pogreb odlučuju obitelji oko 70 posto umrlih. A tu je i 15 posto mrtvih koji se na vlastitu želju sahranjuju anonimno na posebnom travnjaku na groblju, što je još znatno jeftinije. Zato općine i crkvene zajednice uspijevaju iznajmiti sve manje klasičnih grobnih mjesta, pa su time i prihodi od naknada za korištenje sve manji. Gradska groblja, koja su nekad čak toliko zarađivala da je dio prihoda odlazio i u gradske blagajne, danas su tvrtke koje ovise o državnoj pomoći.

U borbi protiv tog trenda pogođene tvrtke pokazuju vrlo mnogo mašte. Tako je u Hamburgu otvoreno najveće svjetsko groblje uklopljeno u park. Nasuprot glavnom ulazu nalazi se svojevrsni diskonter, koji prodaje jeftine lijesove uvezene iz istočne Europe. U izlogu obližnjeg pogrebnika izvješen je pak natpis: "Pogreb ne mora koštati čitavo bogatstvo". A na drugom katu zgrade Uprave groblja sjedi Lutz Rehkopf i smišlja marketinške strategije. On je već organizirao literarna sijela, obilaske groblja autobusima za umirovljenike, ljetne manifestacije. Prošle godine na Dan groblja okupilo se čak 4.500 posjetitelja.

Na meti marketinga sve ciljne skupine

Za privlačenje potencijalnih klijenata nikada nije prerano, pa je predsjednik Udruge za poticanje njemačke pogrebne kulture Andreas Mäsing s djecom iz vrtića na gradskom groblju u Gelsenkirchenu napravio tzv. "vrt uspomena" na kojem su zajednički pokopali male životinje, među kojima i muhe. Mäsing kaže da time djeca već u najranijoj dobi dobivaju osjećaj za to "što znači pogreb" i upoznaju se s vrijednostima tradicionalne sahrane. Na meti pogrebnih marketinških stručnjaka su i druge ciljne skupine: u Berlinu postoje skupne grobnice za samce kako nikada (više) ne bi bili usamljeni, u Hamburgu je već otvoren tzv. "vrt za žene", a navijači nogometnog kluba Hamburg-Altona mogu se dati sahraniti u blizini svog omiljenog stadiona.

Istovremeno se radi i na promociji groblja kao izletišta, pa tako potrošačka inicijativa Aeternitas na stranici u internetu ima anketu u kojoj posjetitelji mogu izabrati najljepši grob. U tom smjeru razmišlja i Lutz Rehnkopf, koji ne bi imao ništa protiv kada bi mladi organizirali piknike u parku groblja. Naravno, uz poštivanje određenih pravila. "Groblje mora biti mjesto i za žive", zahtijeva on. Njegov kolega Vogel, kojeg se u tim krugovima smatra krajnje naprednim, čak si može zamisliti otvaranje pivnica na rubu groblja. "Mi još uvijek nismo iscrpli sve mogućnosti", ističe Vogel.(ajg)