1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Putinova sirijska igra i Ukrajina

U sirijskoj krizi se precjenjuje moć Rusije, ali se podcjenjuje opasnost koju za Ukrajinu i Europu predstavlja Rusija. A sirijska i ukrajinska kriza su povezane, smatra Ingo Mannteufel.

Izgleda da je ruskom predsjedniku Putinu uspjelo da čuvenom tehnikom sovjetske armije i tajne službe zvanom „maskirovka“ prevari Zapad i da odvrati pozornost sa svojih stvarnih ciljeva. Ruska intervencija u Siriji je iznenadila i pomalo uplašila Zapad. Putin je tako ostavio utisak vanjskopolitičke snage. No tajna te navodne snage je zapravo slabost Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije. Oni su se više od četiri godine nevoljko angažirali u Siriji. Zapad se prenuo tek nakon što je izbjeglički val zapljusnuo Europu, opasnost od terorizma „Islamske države“ porasla, a ruske borbene jedinice iskrsle u Siriji


Ingo Mannteufel, voditelj odjela Europa i Rusija DW

Ingo Mannteufel, voditelj odjela Europa i Rusija DW-a

Ipak, ruska moć u sirijskom konfliktu se ne bi trebala precjenjivati. Svakako je Moskva kao stalni član Vijeća sigurnosti oduvijek raspolagala s dovoljno sredstava kako bi ubacila klipove pod kotače zapadne vanjske politike. Izgradnjom baze u Latakiji i lansiranjem krstarećih raketa s ratnih brodova, Rusija je dodatno povećala ulog. No, nikoga ne treba prevariti to pokazivanje mišića jer je Moskva i ranije diplomatski i vojno podržavala svog štićenika Asada.

Moskva neće moći stvoriti novi svjetski poredak na temelju vojne intervencije u Siriji. Bliskoistočna situacija je previše komplicirana za tako nešto. Previše regionalnih sila i zaraćenih strana je u konkurentskoj igri. Zasigurno to znaju i ruski stratezi. Međutim, ruska intervencija je izazvala gnjev tradicionalnih ruskih neprijatelja, Sjedinjenih Američkih Država i Saudijske Arabije, što je Moskvi dobrodošlo kao sporedni učinak. Naposljetku, Saudijska Arabija je odgovorna za pad cijene energenata koje su izuzetno važne za Rusiju kao izvoznika plina i nafte.

Ukrajinska lutrija

Vojni angažman Rusije u Siriji samo je prizma kroz koju možemo lakše razumjeti sukob u Ukrajini. Vladimir Putin želi ublažiti sankcije kojima je izložena Rusija. Pored toga, želi destabilizirati Ukrajinu i tako spriječiti njen put u EU. To je smisao postojanja takozvanih Narodnih republika Donjeck i Luhansk. Kada bi se do kraja proveo ugovor Minsk II i kada bi time Kijev ponovo stekao kontrolu nad ukrajinsko-ruskom granicom, postojanje ovih ruskih tvorevina bi bilo dovedeno u pitanje. S druge strane, ispunjenje drugog sporazuma iz Minska je uvjet za ukidanje zapadnih sankcija.

Ipak ne treba očekivati realizaciju tog sporazuma tokom 2016. godine. Moskva nastoji da Donbas zadrži u stanju takozvanog „zamrznutog konflikta“. Rusiji ide na ruku i ukrajinska politika koja ima poteškoća u provođenju ustavnih reformi koja bi na osnovu Sporazuma iz Minska reformirala regionalnu podjelu vlasti, i dala regijama veću autonomiju, prije svega onima na istoku zemlje.

Ruski ciljevi u 2016.

Ruska krstarica ispred sirijske obale

Ruska krstarica ispred sirijske obale

Zato će cilj Moskve biti da ukrajinskom državnom rukovodstvu i vladi pripiše krivnju za neprovođenje drugog Sporazuma iz Minska, predstavljajući se istodobno kao kooperativni partner Zapada u Siriji.

Moskva se nada da će države članice Europske unije biti oslabljene u svom jedinstvu zbog krize u Grčkoj, izbjegličke krize i jačanja antieuropskih snaga unutar Unije, te da će ublažiti sankcije protiv Rusije, a možda ih i ukinuti. Tada bi Putinova igra na kartu Sirije donijela maksimalan dobitak.