1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Putinov omiljeni projekt u krizi

Za neke je stručnjake Euroazijska gospodarska unija samo mrtvo slovo na papiru. Ima i onih koji Uniju smatraju nužnom. Projekt Vladimira Putina prolazi kroz teška vremena, odnosi među partnerima su napeti.

Kako je bilo i planirano, 1. siječnja 2015. počinje funkcionirati Euroazijska gospodarska unija (EAGU, naslovna fotografija: susret na vrhu zemalja članica 23.12.2014). Za razliku od carinske unije bivših sovjetskih republika koju je EAGU "naslijedila", nova zajednica ne sastoji se od samo tri, već od pet zemalja. Osim Rusije, Bjelorusije i Kazahstana, članice Unije su i Armenija i Kirgistan. U svibnju 2011. Rusija, Bjelorusija i Kazahstan su postigli dogovor o utemeljenju gospodarske unije, a već tijekom te godine počelo se raditi na ugovoru o utemeljenju Euroazijske unije.

Susret Lukašenka i Porošenka

Susret Lukašenka i Porošenka nije oduševio Putina...

EAGU se "rađa" u teškim vremenima. Rusija se bori s velikim gospodarskim problemima. Ima i trzavica među članicama Unije. Nedavno su bjeloruski predsjednik Aleksander Lukašenko i njegov kazahstanski kolega Nursultan Nazarbajev posjetili Kijev. Tamo su se sastali s ukrajinskim predsjednikom Petrom Porošenkom. On je na glasu kao glavni protivnik Vladimira Putina. Stručnjaci u tom posjetu ne vide dobar signal za Moskvu - i budućnost Unije.

Teško partnerstvo

"Situacija nije ohrabrujuća. U ovoj fazi integracije moralo bi biti pozitivnih vijesti. Ali sve je upravo suprotno. U posljednje vrijeme uočavamo komplikacije u odnosima Rusije i njezinih partnera. S Bjelorusijom je u tijeku konflikt oko tranzita robe, a s Kazahstanom zbog isporuke struje i ugljena u Rusiju", kaže za DW Aleksej Portanski, profesor trgovinske politike na Moskovskom ekonomskom fakultetu.

I nakon ulaska Kirgistana i Armenije u Uniju će, sudeći po riječima našeg sugovornika, oko 80 posto bruto domaćeg proizvoda EAGU-a otpasti na Rusiju koja će i ubuduće preuzeti glavni teret integracije. "To se vidi već sada, na primjer, na financijskoj pomoći Bjelorusiji. Uslijedit će i ustupci na račun Kirgistana i Armenije. Svaka nova zemlja koja pristupi Uniji za Moskvu znači trošak", tvrdi Portanski.

"Izmišljotina"

"Moskvi je potrebna jedna nadnacionalna organizacija da bi se osjećala velikom i moćnom", smatra ruski politolog Andrej Piontkovski. Ruski susjedi proteklih su godina samo iskoristili "Moskvine imperijalističke komplekse", dodaje on. Lukašenko je za sudjelovanje u integracijskim projektima od Kremlja dobio novac, a Nazarbajev jamstvo da se kazahstanske državne granice neće mijenjati. "Nazarbajev je naslijedio slabu zemlju na čijem sjevernom dijelu živi jako puno Rusa", pojašnjava Piontkowski.

Ali sad su i Lukašenko i Nazarbajev otkrili Putinove slabosti. I oni analiziraju zapadne sankcije protiv Rusije i vide koliko je ranjiva ruska privreda. Unatoč napetostima, EAGU će 1. siječnja, doduše samo formalno, početi s radom. "Bit će to mrtvorođenče, izmišljotina poput Zajednice neovisnih država (ZND)", smatra politolog Piontkowski.

Geopolitički interesi

Fotografija naslovne stranice dogovora o formiranju Unije

Dogovor o stvaranju Unije

Vladimir Šarihin iz moskovskog ZND-instituta u razgovoru za DW napominje da se EAGU ne smije mjeriti samo u gospodarskom kontekstu. "Ako pogledamo isključivo ruske ekonomske prednosti i nedostatke u usporedbi s Unijom, onda su tu samo gubici. Ali ako Uniju promatramo u geopolitičkom i strateškom kontekstu, onda itekako vidimo i prednosti." Jedan je primjer nazočnost ruske protuzračne obrane u Bjelorusiji. "Gospodarstvo i geopolitika se ne smiju razdvajati kad se radi o EAGU", kaže Šarihin. On je uvjeren da će nova Unija s vremenom postati "konkurent energijom siromašnom Zapadu".

Ali tako brzo kako je to bilo planirano EAGU ipak neće postati doista konkurentan blok, smatra Aleksej Portanski. Moskovski profesor ekonomije smatra da uspjeh Unije ovisi ponajprije o tome koliko brzo će Rusija svladati aktualnu krizu. Što duže ruski geopolitički interesi budu imali prioritet u odnosu na privredu, to će duže trajati i "konstrukcija" Unije. "Danas prevladava politička komponenta. Ali integracija bi se u prvom redu trebala dogoditi u području trgovine i gospodarstva", zaključuje Portanski.