1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Putin se okreće od Zapada

Vladimir Putin će ovoga petka posjetiti Njemačku. No, unatoč tome, već sada se može zaključiti da će se ruski predsjednik ubuduće više okrenuti drugim regijama, smatra komentator DW-a.

Činjenica da će Vladimir Putin 1. lipnja posjetiti njemačku kancelarku u Berlinu trebala bi naglasiti važnost Njemačke u ruskoj vanjskoj politici. Njemačka vlada ne bi, međutim, trebala to shvatiti kao znak da će Putin nastaviti s politikom Medvedeva, ili s vlastitom politikom iz 2008: novom šefu Kremlja će Zapad i Europa idućih godina biti manje važni.

Europa važnija od SAD

Europa, a posebno Njemačka, odnosno cijela Europska unija, za rusku privredu su doduše najvažniji trgovinski partner. I upravo zbog toga Putin neće 1. lipnja posjetiti samo njemačku kancelarku u Berlinu, već i francuskog predsjednika Hollandea u Parizu. A dva dana kasnije, 3. i 4. lipnja, Putin u rodnom Sankt Petersburgu dočekuje na 29.summitu EU-a i Rusije čelne ljude Unije, Hermana Van Rompuya i Josea Manuela Barrosa.

Svi ovi sastanci pokazuju da je Europa Putinu još važna, za razliku od SAD-a do kojega Putin očito više puno ne drži. Jer, priliku za sastanak s američkim predsjednikom Obamom na sastanku skupine G8 u Camp Davidu Putin je propustio otkazavši svoj dolazak prilično nepristojno i kratkoročno. Jasnije se nezadovoljstvo ne može iskazati. Iza toga se krije razočarenje zbog činjenice da SAD i pod vodstvom Baracka Obame inzistira na proturaketnom štitu u Europi koji nije po volji Moskve. Istodobno Putin zna da se Obama nalazi usred predizborne kampanje i da ovo nije pogodan trenutak za kompromise.

Do američkih predsjedničkih izbora stoga nije za očekivati promjene u rusko-američkim odnosima. Ali, ovakav razvoj situacije ne bi trebalo gledati samo kao taktiku.

Putin će povećati distancu prema Zapadu, ali ne samo zbog kritika Zapada na račun njegove autoritarne vladavine i nedostatak demokracije u Rusiji, već i zbog Putinovih napora oko ponovne integracije postsovjetskog prostora. Osim toga, tu je i Kina koja sve više dolazi u središte pozornosti ruske vanjske politike.

Povoljan trenutak za Moskvu

Putin u posljednjih nekoliko mjeseci propagira koncept Euroazijske unije na postsovjetskom prostoru. No, do sada su pored Rusije u ovoj uniji samo još Bjelorusija i Kazahstan. A da su ovo ponovo prioriteti u vanjskoj politici Rusije bilo je jasno odmah po Putinovom povratku na mjesto predsjednika. Jer, dok je još uvijek bio navodno zauzet poslovima formiranja vlade i službeno zbog toga otkazao sudjelovanje na summitu G8 u Sjedinjenim Državama, našao je vremena sastati se u Moskvi s predsjednicima Kirgistana, Uzbekistana, Tadžikistana, Kazahstana, Bjelorusije i Ukrajine.

Putin želi bivše sovjetske republike politički i ekonomski jače vezati za Moskvu. A slabljenje Sjedinjenih Država i Europske unije koje pogađa ekonomska i financijska kriza ide mu na ruku. S obzirom da su Amerikanci umorni od borbe protiv terorizma, a europska ideja zbog krize eura gubi svoj sjaj, ovo je vrlo povoljan trenutak za integracijske planove Moskve.

Faktor Kina

Ingo Mannteufel

Ingo Mannteufel

Iz ovih razloga raste i značaj Kine u ruskoj vanjskoj politici. S jedne strane Rusi vide potencijal za jačanje rusko-kineskih odnosa kada je riječ o privrednim i trgovinskim vezama, a s druge strane Kina za Moskvu igra po mnogo čemu sve veću političku ulogu. To se prvenstveno odnosi na globalne diplomatske izazove kao što je pitanje situacije u Siriji, ali i na projekt jačanja veza na postsovjetskom prostoru u okviru Euroazijske unije.

Stoga nije slučajno da će Putin odmah nakon "europskih" sastanaka otputovati preko Uzbekistana za Kinu gdje će se 5. i 6. lipnja sastati s kineskim predsjednikom Huom Jintaom. A na povratku za Moskvu će posjetiti Kazahstan.

Sam politički kalendar Putinovih posjeta jasno govori o njegovim strateškim promjenama u vanjskoj politici posljednjih mjeseci. Iako je prerano za definitivne zaključke, ipak izgleda da Putin ne očekuje previše od Zapada. A time bi mogla propasti i europska politika prema Rusiji vođena geslom "promjena kroz približavanje".

Preporuka uredništva