D Flüchtlinge Kosovo
6. ožujka 2008
Godine 1999 su slike velikih izbjegičkih kolona kosovskih Albanaca uzdrmale svijet: stotine tisuća ljudi bježalo je pred jedinicama srpske vojske i paravojnih formacija. Nasuprot tome je jedan drugi izbjeglički val velikim dijelom ostao neprimjećen od svjetske javnosti: nakon što su kosovski Albanci uspostavili svoje upravne organe, desetine hiljada ne-Albanaca protjerano je iz njihovih domova.
Jedan od njih je i Bekim Redžepi (ime promijenjeno) koji je do 18. ožujka 2004. sa porodicom živio u vlastitoj kući u Vučitrnu, u blizini Kosovske Mitrovice: "Mi smo tada grubo napadnuti od tih albanskih ekstremista, njih je bilo pet-šest hiljada. Oni su nas izbacili iz naših kuća, posle toga su počeli paliti kuće i uništavati imovinu."
Oko 5000 Aškala je tog dana protjerano iz njihovih domova, među njima i mašinski inženjer Redžepi zajedno sa suprogom i troje djece: "Posle toga smo morali da napustimo Kosovo - zauvek."
Manjine na Kosovu - građani drugog reda
Vučitrn, međutim, nije bio izuzetak: slične scene odigravale su se i u brojnim drugim mjestima na Kosovu. Većina protjeranih bili su Romi ili Aškali, Evropa je bila jedina alternativa. U vrijeme najvećih protjerivanja, u Njemačkoj je bilo oko 120 000 izbjeglica sa Kosova, danas ih je još oko 33 0000 bez rješenog boravišnog statusa.
Dosada su oni bili zaštićeni od prisilnog vraćanja, ali sredinom decembra prošle godine najavljena je nova politika: u jednom dopisu Ministarstva unutrašnjih poslova se principijelno odobrava vraćanje izbjeglica na Kosovo. Mada su Srbi i Romi od toga zasada izuzeti, nova se politika već počela primjenjivati: već su zabilježeni prvi slučajevi vraćanja pripadnika etničke grupe Aškala, tzv. Egipćana sa Kosova.
Ta je neodgovorna praksa, smatra Nicolaus von Holtaj, povjerenik mirovne organizacije Pax Christi za pitanja Roma i Aškala: "Tamo nema posla, a za pripadnike nacionalnih manjina ga u dogledno vrijeme neće ni biti, budući da Albanci sve podjele među sobom. Ja smatram osim toga da povratak nije moguć i zbog stalnog straha povratnika od nekontroliranih reakcija Albanaca."
Jedino rješenje - ostanak u Njemačkoj
Zbog toga bi izbjeglicama sa Kosova trebalo omogućiti da ostanu u Njemačkoj, smatra glasogovornik organizacije za zaštitu izbjeglica Pro Asyil, Bernd Mesovic: "Njemačka vlada bi trebala biti pragmatična, i reći: dio našeg doprinosa nezavisnosti Kosova je da sada nećemo dodatno opterećivati situaciju na Kosovu vraćanjem izbjeglica, koje onda tamo treba integrirati, naći im smještaj, ili će završiti na ulici.“
Za Bekima Redžepija je u svakom slučaju jasno: on se na Kosovo neće vraćati. Za tri mjeseca mu ističe sadašnja viza, i treba vidjeti da li će biti produžena. Ukoliko ne, on će ići negdje drugdje - za njega i njegovu familiju povratka nema: "Ne, mogućnost povratka mislim da ne postoji. Mora da prođe puno vremena, pa da krene neki proces povratka."