1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Puno gubitnika, ali i šansa za Europu

Odbijanje Francuza da prihvate europski Ustav u Europskoj je uniji izazvalo šok, ali je istodobno na svjetlo dana izjijelo i sve slabosti projekta zvanog ujedinjena Europa. No, kako u svom komentaru smatra Ute Schaeffer, mogla bi to biti i jedinstvena prilika za Europu, ako se konačno bude progovorilo o egzistencijalnim temama:

default

Puno je gubitnika u ovim danima nakon što su Francuzi dali crveni karton Europskom ustavu. Prvo, francuski premijer Jean Pierre Reffarin, koji je morao očistiti i napustiti svoj ured. Zatim i francuski predsjednik Jacques Chirac i njegova politika koja je nemarno išla mimo briga većine Francuza. No, najveći gubitnik je sama europska ideja. Europa je ustavom trebala dobiti obličje i trebalo se ostvariti više demokracije. Taj cilj je izgubljen zbog strahova Francuza.

«Ne» na ovom referendumu još je jedan primjer kako u svim europskim državama propadaju uobičajeni političari. «Good old Europe» teško se nosi u konkurenciji s dinamičnim i pragmatičnim državama koje su nedavno pristupile Europskoj uniji. Strahovanja ljudi posvuda su ista: Kako u Francuskoj, tako i u Njemačkoj nezaposlenost je visoka. Kako tu, tako i tamo postoji navala jeftinije radne snage s juga ili istoka proširene Unije. Instrumenti tradicionalne politike, poput zauzimanje sindikata za prava zaposlenih, više nisu dobri. Pod pritiskom ukupne europske konkurencije propadaju čitave gospodarske grane. «Staroj» Europi prijeti gubitak konkurentske sposobnosti, kako ekonomski, tako i kod ključnih pitanja kao što je obrazovanje i zapošljavanje. Taj je osjećaj rukovodio birače u Francuskoj da zaokruže «ne». Francuzi su postupili prema načelu: bolje štititi stari politički obrazac, sve dok se ne vide novi recepti koji bi obećavali uspjeh.

Ali, Europa je više nego problem komunikacije ili imagea na samom kontinentu. Ona ima pravi problem s identitetom i to baš kod ljudi u zemljama koje su utemeljile Europsku uniju. Političari ljudima nisu uspjeli odgovoriti na egzistencijalna pitanja, kako bi im otklonili strahove, tako da je Europa ostala čisti elitni projekt.

I zbog toga Europski summit za dva tjedna mora biti krizni summit. Na kušnji je prvenstveno nastavak proširenja, a tu je riječ o početku pristupnih pregovora s Turskom. S obzirom na slike s turskih ulica iz ožujka ove godine, kada je policija tukla demonstrantice, mnogi se pitaju što je sa zajedničkim vrijednostima Europe koja bi u budućnosti trebala dosezati do Eufrata. I u drugim državama, na primjer u Rumunjskoj, gdje bivši suradnici Ceausescuove tajne policije obnašaju političke dužnosti, morala bi se puno jasnije povesti rasprava o vrijednostima. Europa je samo dotle zajednica vrijednosti dok te vrijednosti i brani.

Nedvojbeno je da je puno ljudi desetljećima profitiralo od Europe tako da to danas više i ne primjećuju. No, osjećaj zajedništva u Europi 25-orice ipak nije stvoren. Uvjerenje da zbog zajedničkih vrijednosti i zajedničke povijesti pripadaju jedni drugima, prije postoji u novim članicama, nego kod ljudi u Francuskoj, Njemačkoj ili Velikoj Britaniji.

Europska se politika ponovno mora okrenuti ljudima. Jer, Europa ima političku budućnost samo onda ako se čvrsto usidri u glavama i srcima svih Europljana. I samo onda ako postoji zajednička i jasna ideja o europskom identitetu, kulturi i povijesti, ako postoji vizija da ljudi to i razumiju. O tome se treba konačno progovoriti osobito u Njemačkoj i Francuskoj, koje su motor europske integracije. Tako bi francuski «ne» ipak mogao biti prilika za Europu.