1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Puno ciljeva, malo opipljivih rezultata

Peter Philipp17. siječnja 2008

Što je rezultat jednotjedne bliskoistočne turneje američkog predsjednika Busha? On je želio pokrenuti mirovni proces u regiji. No, koliko je u tome doista i uspio?

https://p.dw.com/p/Ct04
Dobrodošlica? Palestinci prosvjeduju protiv dolaska Georga Busha na Bliski istokFoto: AP

Bush je u regiju došao s ambicioznim ciljevima. I on sam će, ako je imalo iskren prema sebi, morati priznati kako nije uspio u njihovom ostvarivanju. Bush je želio reanimirati mirovne pregovore Izraelaca i Palestinaca. Želio je proširiti krug (savezničkih) zemalja u sporu s Iranom. Želio je promovirati demokraciju u regiji. Želio je utjecati na smanjenje cijena nafte. Kako stvari stoje, Bush nije uspio ni u jednoj od tih namjera. Njegova (neizgovorena) nada da će pokojim uspjehom na Bliskom istoku tijekom posljednje godine na dužnosti američkig predsjednika ipak zauzeti časno mjesto u povijesnim knjigama ostaje samo puki san.

Središnja tema turneje bio je izraelsko-palestinski sukob. Sedam dugih godina Bush se nije izravno miješao u njega i jasno je da do kraja mandata Bush neće postići neki značajniji uspjeh oko tog pitanja. On se jednostavno nije brinuo oko Bliskog istoka. Izraelski premijer Olmert i palestinski predsjednik Abbas žele uspjehe u regiji, jer su uspjesi jamac njihovog političkog preživljavanja. Zbog toga su oni i pristali na suradnju, odnosno na ponovno pokretanje ozbiljnih pregovora.

Bez avantura, molimo!

Olmert je sada zbog te spremnosti izgubio jednog konzervativnog koalicijskog partnera, do danas nije srušio nijedno ilegalno podignuto židovsko naselje, nije ukinuo blokadu palestinskih područja, a umjesto toga je intenzivirao napade na Hamas na Zapadnoj obali. Malo više fleksibilnosti olakšalo bi život i Abbasu, a olakšalo bi i razgovore koje je u regiji ovih dana vodio George Bush. Regija je spremna podržati izraelsko-palestinski mir, Arapska liga je to već dokumentirala, ali regija očekuje od Izraela da se povuče s okupiranih područja i nešto više od samo lijepih riječi iz Washingtona.

Sve dok se ne ispune ti preduvjeti Bush ne može računati na potporu zemalja iz regije u sporu s Iranom. Pogotovo ne zbog toga što su i američke tajne službe nedavno realtivirale opasnost koja prijeti od iranskog nuklearnog programa. Zemlje u susjedstvu ne žele nikakve probleme s Irancima, ne žele se upuštati u nikakve avanture s krajnje neizvjesnim ishodom. Što se tiče demokratizacije regije, nijedna zemlja na Bliskom istoku nije pretjerano oduševljena Bushevim planovima. Jedan je od razloga jednostavno želja za očuvanjem moći: bilanca dosdašnjih američkih demokratiziranja nekih zemalja u regiji (Irak, Afganistan) nije baš uvjerljiva.