1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"Pukao" suživot u Makedoniji

Etničke podjele u Makedoniji su očigledne, a nesuglasice između Makedonaca i Albanaca ne prestaju. To je posljedica pogrešne politike i poteza državnih institucija, komentiraju za DW analitičari i borci za ljudska prava.

U središtu Skoplja, simbolu suživota u Makedoniji, život se naizgled odvija po uobičajenom, čaršijskom ritmu. Unatoč vrućini, kafići i restorani su prepuni. Dosta gostiju ima i u kafiću „Nju Orleans“ nedavno demoliranom jer je disk-džokej pustio makedonsku pjesmu „Raspukala Šar-planina“. Danas tamo ponovno sjede Makedonci, Albanci i Turci, piju kavu i hladno pivo. Nekada je možda bilo dovoljno reći da su tu prijatelji, ali danas je važno naglasiti da su u pitanju građani različitih etničkih zajednica, zabrinuti za budućnost zajedničkog života u gradu i državi. Oni ne žele živjeti podijeljeni prema glazbi koju slušaju, prema adresi stanovanja ili po maternjem jeziku.

I Džabir Derala, predsjednik nevladine organizacije „Civilni centar za slobodu“ popodne izlazi popiti kavu u čaršiji. Taj aktivist je zabrinut. On kaže da su etničke podjele posljedica grešaka države, pri čemu lokalne samouprave moraju pratiti trendove koje diktira centralna razina:

„Makedonci i Albanci žive u svjetovima koje dijele visoki, nevidljivi zidovi koje su sagradile institucije, a utvrđuju ih mediji naklonjeni vladi. Segregacija po etničkoj i vjerskoj osnovi je očigledna na svakom mjestu.

U skopskoj čaršiji „miriše“ na podjele

U skopskoj čaršiji „miriše“ na podjele

Mladi odlaze u kafiće koji su opredjeljeni po nacionalnosti, kreću se u hermetički zatvorenim krugovima. Njihova interakcija događa se pretežno u virtualnom prostoru interneta, gdje se nadmeću u tome tko će biti žešći i vulgarniji prema drugoj zajednici, šireći govor mržnje“, kaže Derala.

U skopskoj čaršiji „miriše“ na podjele

„Iz virtualnog prostora, mržnja lako prelazi u stvarni svijet. Tučnjave u autobusima i stadionima su redovna pojava. Malobrojni lokali gdje etnička i vjerska pripadnost ne igraju nikakvu ulogu i u kojima se skupljaju progresivni mladi, oni koji su pretežno locirani u staroj skopskoj čaršiji, nalaze se na udaru nacionalista i nasilnika. Intelektualci, nevladine organizacije, aktivisti za mir i ljudska prava, etiketiraju se kao izdajnici s obje strane etničke barijere, a vrijednosti koje se danas njeguju proizilaze izravno iz parazitskih institucija.“

Jasna linija podjele

Van granica čaršije vlada etnička čistoća. Svi slušaju svoju glazbu, gledaju kazališne predstave na svom jeziku, žive sa susjedima iste nacionalnosti, žene se i udaju sa članovima iste zajednice. Na mješovite brakove se još ne gleda blagonaklono. Na žalost, ni incident u „Nju Orleansu“ nije bio usamljena pojava. Dvije eksplozije su prije nekoliko dana odjeknule u kompleksu sveučilišta „Ćirilo i Metodije“, na „pogrešnoj“ strani grada. Dok policija traga za počiniteljima koji su koristili dvije ručno napravljene eksplozivne naprave, javnost je uvjerena da je to još jedan primjer manipulacije – gdje je najlakše, najjeftinije i najisplatljivije raspiriti međuetničke i međuvjerske napetosti i nasilje.

Na žalost, etnička segregacija nije prisutna samo u Skoplju, iako je tamo najprimjetnija, vjerojatno zbog veličine grada. Slično je i u drugim mješovitim općinama – Struga, Kičevo, Debar, Gostivar… Taj negativni trend potvrđuje i Lulzim Haziri, aktivist za ljudska prava i programski direktor „Asocijacije demokratskih inicijativa“ Gostivara:

„Šteta je učinjena. Nije iskorištena mogućnost izgradnje multikulturnog društva, koje bi nudilo razvoj i stabilnost. Umjesto toga, još uvijek smo svjedoci međuetničkih incidenata, govora mržnje i netrpeljivosti“, tumači taj makedonski Albanac. „Segregacija po etničkoj osnovi u multietničkim sredinama, uključujući i Gostivar u kojem ja živim, vidljiva je kao da je iscrtana kredom. Podjele su posvuda: u školama zbog etničkih smjena, u kafićima koji su podijeljeni na albanske i makedonske, u naseljima, po sportskim i kulturnim zajednicama, u medijima… Ulje na vatru dodaju i vjerske zajednice, i mediji.“

Dvije eksplozije odjeknule su na sveučilištu Ćirilo i Metodije

Dvije eksplozije odjeknule su na sveučilištu Ćirilo i Metodije

Posebno brine to što ta segregacija postaje sve vidljivija u godinama poslije Ohridskog sporazuma, nakon oružanog sukoba 2001. godine. „Mora se razumjeti da taj sporazum ne znači samo brojke i postotke etničke zastupljenosti, već i strategiju za zajedničku budućnost“, ukazuje Haziri.

Zajedništvo u rikverc

Prema statističkim podacima, mnogo više međuetničkih incidenata dogodilo se od 2001. godine do danas, nego prije sukoba. Svi upiru prstom u političare, a oni ne prežu ni od čega kako ne bi izgubili glavni adut na kojem osvajaju vlast – navodni patriotizam.

I Petar Atanasov, profesor na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, kaže kako je etnička pripadnost moćan čimbenik za mobilizaciju: „Iako je u Makedoniji Ohridski sporazum zatvorio važna pitanja, u određenim uvjetima ona se ponovo otvaraju i aktualiziraju. Suživot se kreće unatrag zbog mnogih faktora. Najvažnije je to što (premijer) Gruevski i (glavni predstavnik Albanaca u vladi) Ahmeti ne promoviraju i ne grade zajednički život. Oni bi više voljeli da oni drugi ne postoje. Oni jesu partneri u Vladi, ali su i etnički protivnici. To im donosi nacionalne poene zbog promoviranja etnocentrizma. Gruevski poentira, a Ahmeti se bori za više resursa“, tumači profesor Atanasov. „Danas imate generacije mladih Albanaca koji uopće ne razumiju i ne govore makedonski jezik. Kako ćete njih integrirati? Koju glazbu oni slušaju? Potreban je samo povod za novo iskrenje i jačanje predrasuda“, upozorava Atanasov.

Dvije eksplozije odjeknule su u na sveučilištu Ćirilo i Metodije

Ono što ohrabruje jesu mnogobrojne reakcije protiv etničke segregacije. Tim glasovima se pridružio i analitičar Daut Dauti, koji je žestoko kritizirao albanske patriote kojima je zasmetala pjesma „Raspukala Šar-planina“:

„Pjesma je rođena desetljećima prije nego što su oni rođeni. Govori o tri čobana. Iz teksta koji je poetičan i metaforičan, čak ni ideološki komesari u doba komunizma nisu uspjeli izvući nacionalističke poruke protiv bratstva i jedinstva tadašnjih naroda i narodnosti. Ovi naši čobani po naselju, neka mi oproste stočari što koristim takav vokabular, koji su se 'raspukli' zbog pjesme pokojnog Sarijevskog, ni u kojem slučaju ne mogu toj pjesmi pripisati neku novu namjenu koja budi loše uspomene. Navalili su na inventar kafića, blamiraju sebe i zajednicu kojoj pripadaju. Ipak, iskreno, očekujem da im sud odredi uvjetnu kaznu kao onima koji su nedavno palili radnje po Gorči. Ako bude drukčije, nešto nije u redu s državom.“

Preporuka uredništva