Pušenje na TV-u ponovo u modi?
8. lipnja 2012
Na njemačkoj televiziji i dalje smije pušiti samo jedna jedina osoba - bivši kancelar Helmut Schmidt je nezamisliv bez cigarete. U međuvremenu su se na malim ekranima pojavili i drugi pušači. Oni sudjeluju u talkshowu "Roche & Böhmermann", koja se jednom tjedno prikazuje na programu za kulturu njemačke javne televizije ZDF. Dakle, financiraju ju TV-pretplatnici.
Koncept emisije je jednostavan: jedan okrugli slabo osvijetljeni stol, na njemu starinski mikrofoni, za stolom pet gostiju i voditelji Charlotte Roche i Jan Böhmermann. Iako voditelji, kako kažu, ne puše, pušači su dobrodošli u njihovu emisiju. Böhmermann (inače komičar, op.ur.) tvrdi: "Ja tu nemam nikakvog utjecaja. Zapravo su pretplatnici ti koji žele vidjeti pušače na televiziji. Mene to boli, i u plućima i u duši, ali ništa ne mogu promijeniti!" I dok se gosti-pušači raduju ovakvoj emisiji, nepušači ju bojkotiraju. Tako je Farin Urlaub, frontman poznatog njemačkog pank-rok benda "Die Ärzte", otkazao svoje sudjelovanje. On nije želio nastupiti u emisiji koja nudi platformu za nastup pušačima.
Asocijacija na stara vremena
Od 2007. u Njemačkoj su na snazi zakoni, koji nepušače štite od za zdravlje opasnog dima. Od tada su pušači "protjerani" iz vlakova, ureda i kafića. Samo na pozornicama i filmskim setovima još je dozvoljeno pušenje. Udruženje nepušača "Pro Rauchfrei" uložilo je žalbu ZDF-u i podnijelo kaznenu prijavu protiv produkcijske firme koja snima emisiju. Oni žele po svaku cijenu spriječiti da i druge televizijske postaje počnu pozivati pušače u studio. ZDF na sve ovo gleda opušteno. Intendant Markus Schächter kaže kako je pušenje zapravo samo sredstvo stilsko-umjetničkog izraza, kojim se estetski želi asocirati na talkshow iz starih vremena.
Nekada davno su rasprave na televiziji bile pravi "saloni za pušenje". U studiju je znalo biti toliko dima da su se ponekad teško mogli razaznati i gosti, koji su sudjelovali u raspravi. Uz obvezno pušenje nastali su i neki legendarni intervjui. Ekscentrične zvijezde kao što su Klaus Kinski, Romy Schneider ili Nina Hagen su u oblacima dima pisali povijest televizije. Austrijski filozof Robert Pfaller smatra da pušenje tada nije bilo drsko ponašanje, već svakodnevno sredstvo uživanja: "Poput elegantne haljine i lijepog ponašanja pušenje je tada spadalo u civilizirane manire modernog društva."
Cigareta kao znak emancipacije
No, pušenje nije obilježilo samo televiziju, nego i film. Glavne junake "Casablance" ili "Sherlocka Holmesa" nije bilo moguće zamisliti bez cigarete ili lule. Cigareta je tada bila pojam muževnosti, opuštenosti i avanturističkog duha. Za pristojne žene je pušenje sve do 40-ih godina prošlog stoljeća bilo tabu. To se promijenilo s pojavljivanjem pokreta za emancipaciju. Cigareta u ženskoj ruci postala je simbol slobode i zavodljivosti, a filmske dive koje su pušile, poput Audrey Hepburn u "Doručku kod Tiffanyja", bile su ikone za milijune mladih žena. U vremenima kada je i golo rame bilo nešto skandalozno, cigareta je bila metafora erotike. "Imate li vatre?" - glasilo je odlučujuće pitanje s kojim su bezbrojne filmske ljepotice započinjale ljubavnu avanturu.
U Hollywoodu je sve počelo i ondje je sve završilo: raspoloženje se potpuno promijenilo i danas na filmskom platnu smiju pušiti samo negativci. Filozof Pfaller kaže da je uzrok tome korjenita preobrazba društva: "Sve do prije 20 godina pušenje je bilo tolerirano i dobrodošlo." On smatra da ljudi danas ne znaju uživati i da su im potrebne posebne prilike da bi si dopustili neki užitak: "Nitko pjenušac ne pije sam. Tek ako postoji neki društveni događaj poput rođendana, onda se otvara boca pjenušca."