1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Prvi puta u povijesti: u čitavoj Njemačkoj je broj zaposlenih u proizvodnji pao ispod 10.000.000

Njemačke tvrtke gotovo svaki dan otvaraju nove proizvodne pogone - ali gotovo niti jedan više nije u samoj Njemačkoj

Njemačke tvrtke gotovo svaki dan otvaraju nove proizvodne pogone - ali gotovo niti jedan više nije u samoj Njemačkoj

Praktično svaki peti zaposleni u Njemačkoj boji kako će izgubiti svoj posao. I na žalost, sve ih više doista i gubi: ovih dana Njemačka ima priliku proslaviti tužni rekord: od 82 milijuna i 537 tisuća stanovnika po prvi puta je broj zaposlenih u samoj proizvodnji pao ispod 10 milijuna. Razloga ima mnogo - i oni ovise dakako o tome, koga pitate. Ako na primjer pitate šefove u Njemačkoj, onda ćete čuti uvijek istu žalopojku kao ovu Manfreda Mausa, direktora lanca pribora za građevinu "Obi":

"Rad je element koji stabilizira ljudsku sreću. Samo težiti slobodnom vremenu je pogrešno. Ne mora se ići četri puta godišnje na Mallorcu, jednom je dovoljno. Radije ostati kod kuće i urediti stan. Rad mora dati smisao i onda ljudi ostaju zdravi i motivirani."

Dakako, riječ je o "samo" 1601 radnom satu godišnje koliko ih u prosjeku, ako se odbiju odmori, praznici i svetkovine, rade zaposleni u industriji da bi - također u prosjeku - dobili 3365 eura bruto svakog mjeseca. Sa druge strane, poduzeća moraju plaćati još 38,7% poreza pa iako je produktivnost visoka, Njemačka je sve manje atraktivna kao mjesto za proizvodnju. Na ljestvici, koju je nedavno objavio list "Manager", u sektoru industrije među "novim" i "starim" zemljama Europe vodi Estonija: porez je tamo nula posto, radnici rade 1768 sati godišnje a ukupno primaju 392 eura mjesečno. No tamo su problem infrastruktura ali i korupcija ali i u sektoru visoke tehnologije Njemačka nije baš toliko atraktivna: na čelu je tu Irska, gdje visokoobrazovnih stručnjaka ima dovoljno ali i gdje se radi 1880 sati godišnje za 2707 eura mjesečno bruto. Ali produktivnost je veća - veća nego i u Njemačkoj, gdje se i u ovom sektoru radi manje - 1586 sati godišnje za 700 eura više i uz praktično trostruki porez: u Irskoj je on tek 12,5%.

Manageri obrazlažu seljenje proizvodnje i drugim razlozima: poboljšanje servisa na mjestima gdje je i tržište gladno a ne zasićeno koliko je u zapadnoj Europi - i onda svakako svi argumenti govore u prilog preseljenja proizvodnje još dalje, u Indiju i osobito Kinu. Sa druge strane, pitanje je koliko je to obična prevara potrošača koji - ako kupuje proizvod njemačkog proizvođača, želi i proizvod koji je proizveden u Njemačkoj ali rijetki su manageri koji vraćaju proizvodnju nazad u ovu zemlju jer se pokazalo da proizvodnja u inozemstvu nije dovoljno fleksibilna za osobite potrebe na tržištu. Jer, i radnici u inozemstvu - osobito u zemljama nove Europe - žele uživati barem dio blagostanja kojeg su postigli njihove kolege u Njemačkoj - a najbolji primjer je pogon Volkswagena u Bratislavi. Njega je posjetio Christoph Scheffer:

Pogon "Volkswagena" u glavnom gradu Slovačke jedna je od pet najvećih pogona ovog koncerna u čitavom svijetu: 9000 radnika proizvodi luksuzne terence "Toureg" i dijelove Porscheovog "Cayennea", modele "Polo" a ubrzo će raditi i novog Audijevog terenca, Q-7. Među njima je i Andrej Bolak:

"Ja radim na 'Polou' i dio sam 13. tima. Ugrađujemo sjedala, vrata sa lijeve strane i ručnu kočnicu."

Ono što managment privlači u Bratislavu je činjenica da tamo pokretne trake nikad ne staju; rade čitav dan, sedam dana u tjednu.

"Radim jedan tjedan jutarnju smjenu i jedan tjedan popodnevnu, ja sam u sustavu izmjeničnih smjena. Godinama sam se navikao na to i privikao sam se da radim bilo koju smjenu, prvu, drugu ili noćnu. Jedan od mojih ciljeva je biti fleksibilan tako da Volkswagen dobije i nešto od mene, a ne samo da ja nešto dobijem od Volkswagena."

Lijepo rečeno - i sigurno se dopalo predstavniku za odnose sa javnošću Volkswagena koji je prisustvovao razgovoru. Ali i Andrej Bolak zna da može biti sretan i sa ovim zaposlenjem: stopa nezaposlenosti u Slovačkoj je 15% pa iako će teško ubrzo i sam sjesti za upravljač nekog od Pola kojeg proizvodi: za sada putuje 60 kilometara autobusom na posao jer mu je plaća - iako je to poslovna tajna, ali kako je objavio Slovački sindikat - oko 500 eura mjesečno. Prosječna plaća u Slovačkoj je pak 350 eura.

Sa druge strane, ima 20 dana godišnjeg odmora i potrajat će 15 godina prije nego što će dobiti još 5 dana godišnjeg. No dakako, to su okolnosti koje se upravi slovačkog Volkswagena omogućuje da dobiva sve više poslova iz ostalih tvornica koncerna u drugim zemljama Europe. Član uprave, Thomas Schmall:

"Naši aduti su visoka fleksibilnost osobito što se tiče radnog vremena u Slovačkoj. Već danas možemo proizvoditi sedam dana po 24 sata a to znači da smo veoma fleksibilni i da možemo u svakom trenutku reagirati na zahtjeve tržišta. A geografski, Slovačka je ionako u srcu Europe."

Doduše, u Slovačkoj je službeno na snazi 40 satni radni tjedan iako zakonodavac tek zabranjuje rad duže od 48 sati na tjedan. No čak i preko toga ostaje - po novom zakonu - mogućnost da poslodavac naredi još 400 prekovremenih sati godišnje što ukupno znači da radnik u Slovačkoj radi preko 500 sati godišnje više nego radnik u Njemačkoj. Zato je i španjolski ogranak "Volkswagena", nakon sukoba sa sindikatom, odlučio - barem privremeno će 10% produkcije svojeg modela "Ibiza" proizvoditi u Bratislavi.