1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Gospodarstvo

Prva nacionalizacija banke nakon Drugog svjetskog rata

Na skupštini dioničara posrnule banke Hypo Real Estate je došlo do prave pobune. Ali ništa im nije pomoglo da spase svoju ušteđevinu: odlučeno je da "mali" dioničari budu prisilno isplaćeni.

Axel Wieandt, predsjednik uprave banke Hypo Real Estate

Tako možda ne izgledaju revolucionari, ali rezultat je manje ili više - isti.

Nacionalizacija uvijek ima prizvuk revolucije: do zuba naoružanih tipova u kožnim jaknama koji na silu preuzimaju vlasništvo. U slučaju banke Hypo Real Estate je u Münchenu sinoć izgledalo ipak drugačije: nakon što je država uz pomoć više banaka "upumpala" u posrnulu banku milijarde eura i preuzela oko 100 milijarde eura jamstava, postala je vlasnicom 94,73% dionica banke HRE. Ono što se sinoć vidjelo je možda bilo neugodno, ali ne i neuobičajeno na skupštinama dioničara.

Izvanredna skupština dioničara HRE

Počelo je pristojno: 'mali' smiju slušati što odlučuju 'veliki' dioničari

Vlasnik uvjerljive većine dionica donio je odluku o isplati preostalih, oko 1.500 dioničara koji još imaju dionice banke - takozvani Squeeze-Out. Njima će biti plaćeno 1,30 eura po dionici - mnogo više nego što je trenutna vrijednost dionice HRE, ali u pravilu mnogo manje od onoga što su dioničari platili za dionicu banke za koju su mislili da će im donijeti samo korist.

"Bolje vam je: Prste dalje!"

Ali atmosfera u Münchenu je ipak imala i okus možda ne "pljačke" kao što se vidjelo na plakatima dioničara, ali svakako neugodnog susreta. Predsjednik uprave HRE-a, Axel Wieandt je malene dioničare još jednom upozorio na izuzetno teško stanje u kojem se nalazi banka i koje će potrajati sigurno i u godini koja dolazi. Zbog toga će banka trebati od vlasnika - dakle države, još najmanje sedam milijardi eura dodatnih sredstava. Drugim riječima, "malima" je utoliko najpametnije da pokupe to što im se nudi i odu iz banke. Nakon toga se skupu pokušao obratiti i jedan od dioničara - ali ga je predsjednik nadzornog odbora Bernd Thiemann dao najuriti ne samo sa pozornice, nego i iz dvorane.

Prosvjednici na skupštini HRE

Ali to nije prošlo tako mirno: Nacionalizacija je krađa, piše na jednom plakatu.

To je pak izazvalo pravu buru negodovanja i prosvjeda - na veliku radost prisutnih novinara. Jedna žena je pred kamerama objašnjavala kako je u banku uložila čitavu ušteđevinu od 160 tisuća eura kao polog za svoje dijete koje je težak invalid. Sada će joj biti isplaćeno tek nešto preko sedam tisuća eura.

Sada izlazi sav prljavi veš...

Problem je utoliko veći što mnogi ulagači nisu sami izabrali tu banku kao mjesto gdje bi mogli uložiti svoj novac, nego im je to predloženo kao "dobra investicija" u njihovim štedionicama, novčanim institucijama također u vlasništvu države. Onda tu još dolazi mutna uloga bivšeg čelnika banke, Georga Funkea koji je još do siječnja prošle godine uporno i tvrdokorno ponavljao kako njegova banka uopće nije pogođena krizom u SAD-u. A onda, 15. siječnja 2008. su se u izvješću banke s njegovim potpisom odjednom pojavile stavke otpisa gubitaka koji se mjere u milijardama.

Plakat prosvjednika

...da bi se prosvjedi nastavili pred sjedištem banke: "Gospođo Merkel, usprkos izbornoj pobjedi, vi otuđujete od mog djeteta-invalida"

I nakon "normalnog" Squeeze-Outa, isplate preostalih dioničara, oni imaju još samo jedan način boriti se protiv odluke uprave: pred sudom. Poplava tužbi protiv HRE-a je već počela, kako zbog objave krivih poslovnih podataka i namjernog prikrivanja stanja u banci, tako i zbog odluke o prisilnom otkupu. Iznos tražene odštete se već mjeri u milijardama pa je tako i sigurno da ovaj, prvi slučaj nacionalizacije u Zapadnoj i sada Saveznoj Republici Njemačkoj, još nipošto nije završen.

Autor: A. Šubić (dpa, ap, Reuters)

Odg. urednik: Anto Janković

Preporuka uredništva