1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Priča dana

Prva bio-tržnica u Turskoj

Potražnja za bio-prehrambenim proizvodima raste u mnogim zapadnoeuropskim zemljama.

default

Bio-proizvodi označeni su posebnom etiketom

Procjenjuje se da stopa rasta količine takvih proizvoda u Njemačkoj godišnje premašuje 10 posto. Potražnja za zdravijim živežnim namirnicama općenito je u porastu. Tako je npr. u Turskoj, u Istanbulu otvorena prva tržnica bio-proizvoda.

Neupadljiva natkrivena tržnica s velikim limenim krovom nalazi se u srcu gradskog središta, 15-ak minuta pješice od postaje podzemne željeznice Osman-Bey. Veliki znakovi s natpisom «Ekolojik Pazar» olakšavaju orijentaciju. Ono što bio-tržnicu na prvi pogled čini manje atraktivnom je njezin okoliš: bučna gradilišta i neuređene površine, prodavači automobila. No, ulaskom u predvorje, dojam se rapidno mijenja: hrpe naranči, limuna, paketića lješnjaka i bočica s maslinovim uljem. Uz to, orijentalna paleta žitarica, razni začini, jabuke, salata, jedino rajčica nedostaje, sada u zimi. Na oko 25 velikih štandova vlada vrlo živ promet. Jedan šareni minibus svako malo dovozi nove kupce iz drugih dijelova grada. U okolici ne živi puno ljudi, tako da mušterije računaju s podužom vožnjom kako bi subotom ujutro mogli kupiti ekološke proizvode. «Oni su jednostavno zdravi. Zbog toga ovamo dolazim svakog tjedna. Vrlo sam izbirljiva. Pretežno kupujem voće i povrće.» kaže jedna žena.

Viktor Ananias dinamičan je poduzetnik sredine tridesetih, u samtericama i vunenom puloveru. Prvu bio-tržnicu u 15-milijunskoj metropoli Istanbulu otvorio je prije gotovo pola godine i to ujedno kao model-projekt za cijelu zemlju: «Jer, tako to funkcionira ovdje u Turskoj. Kada se u Istambulu napravi nešto što ima uspjeha i to za javnost, a ne samo za high-society, onda se stvar brzo proširi i taj primjer slijedi cijela Anatolija. To nam je bio i cilj s ovom tržnicom. Htjeli smo napraviti model za cijelu Tursku.» - kaže Ananias.

Na početku je to zahtijevalo puno posla. Tri godine Ananis je vodio razgovore sa seljacima i stručnjacima i pregovarao s Ministarstvom poljoprivrede. Jer, za razliku od Njemačke, proizvodi za tjedne tržnice moraju se kupovati preko trgovina na veliko. Seljaci dakle ne stoje osobno za štandovima -pravilo koje je preostalo iz vremena striktnih kontrola cijena za prehrambene proizvode. Za bio-proizvode sada u Turskoj postoji iznimka, u međuvremenu seljaci smiju osovno prodavati na tržnicama. Cijene za bio-proizvode su umjerene, kaže jedna prodavačica: «Postoji razlika u cijenama, ali ona nije tako velika, kako se smatra. Npr, bulgur, pšenična kaša. Prodajna cijena na mom štandu za pola kile pšenične kaše je lira i 90. U supermarketu košta oko 2 lire.»

Kao i u Europi, i u Turskoj posloji bio-etiketa po kojoj se ekološki proizvodi mogu prepoznati. Približno 12.500 većinom malih zemljoposjednika bavi se u Turskoj biološkim uzgojem biljaka i životinja i shodno tome imaju posebnu potrdu, kaže Viktor Ananinas: «U seoskim dijelovima zemlje, brdovitim područjima ili šumama živi znatan broj seljaka čiji je uzgoj ekološki. Cilj naše nacionalne strategije je podržavati takav način proizvodnje. Kada bismo mogli zaštititi i održati taj udio u proizvodnji, tada bi nam u Turskoj udio bioloških prehrambenih proizvoda bio između 5 i 10 posto.»

Prvenstveno u zabitim regijama na istoku zemlje, mnogi seljaci još se uvijek bave tradicionalnom zemljoradnjom s najjednostavnijim sredstvima, bez skupih kemikalija, a utemeljitelj bio-tržnice Viktor Ananias želi da to tako i ostane. On trenutno za Ministarstvo poljoprivrede koordinira projekt za bolju prodaju takvih proizvoda uz poboljšanu higijenu i standarde kvalitete, ali uz očuvanje ekološkog načina proizvodnje. On je siguran da u Turskoj bio-proizvodi imaju budućnost.