1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Kultura

Prozor u židovsku povijest i kulturu

U Brazilu židovska zajednica nije brojna, ali ima veoma dugu i važnu tradiciju. Zato će od slijedeće godine u Sao Paulu biti otvoren muzej koji će dokumentirati stoljeća židovske povijesti u toj zemlji.

Mnogi su došli još u doba kad se ulagalo u prve plantaže šećerne trske, a mnogo ih je tamo našlo utočište u bijegu od nacizma. Već stoljećima Židovi žive u Brazilu, a emigrirali su iz Europe i sjeverne Afrike te sa sobom ponijeli različite tradicije koje i danas pridonose nacionalnoj i kulturnoj šarolikosti Brazila.

Danas u Brazilu živi oko 107 tisuća Židova - obzirom na cjelokupnu populaciju od oko 200 milijuna stanovnika Brazila, Židovi su prilično malena skupina. Unatoč tome, ova manjina je u odlučnim trenucima bitno utjecala na brazilsku povijest.

Tragovi židovskog života bi od sljedeće godine trebali biti dokumentirani u novom židovskom muzeju u São Paulu. Za tako nešto je doista bilo već vrijeme, objasnila je ravnateljica Roberta Alexndr Sundfeld. „Mnogi gradovi, koji su također doživjeli velike imigracije Židova, danas imaju muzeje, kao na primjer Berlin ili New York“, objasnila je Sundfeld za Deutsche Welle.

Duga povijest koja vrijedi muzeja

Doduše, postoje već kulturni centri i povijesni arhivi, ali ne i pravi židovski muzej. „Zbog toga je važno imati ovakvu instituciju, kako bi se ne-židovski Brazilci mogli upoznati sa židovskom povijesti i kulturom.“

Muzej će biti smješten u sinagogi Beth – El. Ona je izgrađena 1932. godine u centru São Paola i nju su uglavnom koristili Židovi koji su došli iz Njemačke. Ali kako je propadalo središte grada, tako su se i mnogi Židovi preselili u druge dijelove i predgrađa São Paola. Sve manje je vjernika pohađalo tu sinagogu koja je sve dublje padala u zaborav.

Sinagoga u Sao Paulu

Sinagoga je sagrađena još u tridesetim godinama prošlog stoljeća, ali je vremenom ostala zaboravljena. Sad će dobiti novi sadržaj i smisao.

Sada bi ta sinagoga trebala ponovo oživjeti kao muzej. Ukupni troškovi za izgradnju ovog muzeja koji bi trebao otvoriti svoja vrata u drugoj polovici 2014. godine, procijenjeni su na oko sedam milijuna eura. Taj novac će platiti kako brazilska država, tako i drugi dobrotvori. Pomoći će i Njemačka čije je Ministarstvo vanjskih poslova za muzej izdvojilo 310 tisuća eura.

Ukoliko će sve ići po planu, muzej može posegnuti i za posuđenim izlošcima srodnih institucija, na primjer židovskog muzeja u New Yorku. "U New Yorku postoji golemi arhiv iz kojeg će nam rado posuditi neke eksponate“, objašnjava Sergio Daniel Simon, predsjednik Židovskog muzeja u São Paolu. I Židovski muzej u Izraelu će im također izaći ususret, a oba muzeja su organizirala i gostujuće izložbe sa kojima će rado doći i u Brazil.

Doduše, muzej São Paolu ima već i vlastitih eksponata, ali njihov broj je za sada veoma skroman. Riječ je o oko 700 predmeta uglavnom iz doba oko Drugog svjetskog rata. Ali zahvaljujući mnogim posudbama i darovanjima, broj izložaka neprestano raste.

Čak i neki mornari "otkrivača" Brazila

Pedro Álvares Cabral

I na brodu otkrivača bilo je članova posade iz židovskih obitelji

Europljanima bi mogla biti zanimljiva upravo povijest židovskih doseljenika u Brazil. Zapravo je već na brodu "otkrivača" Brazila, portugalskog admirala Pedra Alvaresa Cabrala 1500. godine bilo članova posade obitelji koji su nedugo prije, koncem 15. stoljeća bili prisilno pokršteni, ali su potjecali zapravo iz židovskih obitelji.

Najveći val židovskih doseljenika u Brazil stigao je 200 godina kasnije i to iz sjeverne Europe. Nizozemska u to doba nije htjela prihvatiti nekakvo "pravo" na kolonizaciju Južne Amerike koje su si međusobno podijelile Španjolska i Portugal, nego je početkom 17. stoljeća na sjeveroistoku Brazila od 1630. do 1654. osnovala svoju vlastitu koloniju.

Ali već i prije, još od početka 16. stoljeća su židovski novčari iz Amsterdama financirali uzgoj šećerne trske u Latinskoj Americi. Slijedeći veliki val židovskih doseljenika u Brazil se zbio u 19. stoljeću. Tada su tamo stigli brojni sefardijski Židovi, dakle i oni izvorno iz Španjolske, ali koji su neko vrijeme živjeli u Maroku. Oni su se pak naselili pretežito u području rijeke Amazone.

Rasizam i fašizam i u Novom svijetu

U to doba je u Brazil stizalo i mnogo Židova iz Europe. Kao i milijuni drugih Europljana, tako su i Židovi slijedili poziv brazilske vlade koja je, nakon ukidanja ropstva 1888. pozvala Europljane da u Brazilu započnu novi život. Zapravo je cilj ovog poziva bio kako bi se prisilna radna snaga robova zamijenila radnom snagom iz Europe, ali su ti doseljenici trebali poslužiti i kako bi se u Brazilu zadržala dominacija "bijele" rase.

Židovski muzej u Sao Paulu

Izložaka za sad, doduše, nema osobito mnogo, ali će pomoći srodni muzeji, osobito onaj u New Yorku

Jer niti nakon stjecanja neovisnosti od Portugala 1822. u ovoj bivšoj koloniji nitko baš nije osobito mario za nekakvu raznolikost kultura. Tako je i dalje vladala oštra podjela ovisna o boji kože.

Tek što je završio veliki ciklus doseljavanja u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, došao je nov doseljenički val: brojni Židovi koji su u bijegu pred nacistima konačno dospjeli u Brazil. I njihova povijest će biti dokumentirana u ovom muzeju pa tako i nimalo slavnu ulogu tadašnjeg brazilskog predsjednika Getúlia Vargasa. Njega je privlačila ideologija Sila Osovina, nacističke Njemačke i fašističke Italije pa je tako, objašnjava ravnateljica muzeja Sunfeld, "mnogo Židova bilo deportirano jer ih je Vargas zaustavio u njihovom bijegu u Brazil.“

Ipak, ukupno se 20 milijuna Židova uspjelo spasiti u Brazilu. Oni su odlučno pridonijeli kulturnom i političkom razvoju njihove nove domovine. Novi muzej želi pokazati i njihov doprinos.

Preporuka uredništva