Protuizraelski prosvjedi u Iranu
28. listopada 2005
Na demonstracije za "El Kuds", "Svjetski dana oslobođenja Jeruzalema" izašlo je na desetke tisuća prosvjednika kako u Teheranu, tako i u drugim gradovima Irana. Državni radio i televizija su već danima pozivali građane da izađu na ulice na ove redovite prosvjede koje je uveo još ajatolah Homeini 1979. godine. Ne nedostaje ni uobičajeni folklor u takvim prigodama, poput spaljivanja američke i izraelske zastave kao i slike izraelskog premijera Sharona. Među prosvjednicima se nalaze i poneki sa imitacijama opasača sa eksplozivom, iskazujući spremnost na samoubilačke napade i sa natpisom "Jeruzalem je naš". Prosvjednici izvikuju i podršku novom predsjedniku Ahmadinendžadu radi njegovih riječi o uništavanju Izraela: "Siguran sam da će novi val u Palestini i prosvjetljenje u islamskom svijetu, veoma brzo ukloniti ovu sramotnu mrlju iz islamskog svijeta."
Ali koliko god da državna televizija ovom prigodom uvijek iznova prikazuje brutalne prizore iz Palestine; dječja trupla prorešetana izraleskim mecima, palestinske žene koje umiru u naručju svojih muževa - tako niti jednom riječju ne spominju burne reakcije svjetske zajednice na izjavu iranskog predsjednika. Sa druge strane, ni reakcije iranskih dužnosnika ne pokazuju dosljednost: iranska novinska agencija citira sveučilišne profesore koji objašnjavaju kako iranski predsjednik svojim riječima nije mislio na praktičnu politiku, nego je riječ o samo ideološkim primjedbama. Veleposlanik Irana u Moskvi tvrdi kako predsjednik "niti nije imao namjeru biti oštar niti se upustiti u sukob" ali reakcije samog Ahmadinedžada na prosvjede iz svijeta je tek rečenica "oni su slobodni reći što žele, ali njihove riječi nemaju važnost". Jasno je, kaže iranski predsjednik, da "ispravne i primjerene riječi" izazivaju reakciju, ali Ahmadinendžad tvrdi da su to "točno" riječi iranskog naroda.